Otkrivenje Biološkog Spola Drevnog Predka Čovjeka
Po prvi put, znanstvenici su uspjeli odrediti biološki spol drevnog ljudskog predka koji je živio u Africi prije otprilike dva milijuna godina. Ova inovativna studija analizira proteine u zubima prapovijesnog bića, nudeći nova saznanja o genetskoj raznolikosti unutar roda Paranthropus.
Rezultati Istraživanja
Koristeći paleoproteomiku, istraživači su uspješno izvukli i rekonstruirali peptide iz zubne cakline četiri fosilna zuba pronađena u legendarnoj špilji Swartkrans u Južnoj Africi. Prema njihovoj morfologiji, ostaci su već bili pripisani vrsti Paranthropus robustus, koja je živjela u tako davno vrijeme da niti jedan cjeloviti DNK uzorak nikada nije dobiven iz bilo kojeg primjerka. Ovaj nedostatak genetskog materijala značajno je otežao pokušaje razumijevanja ovog ranog pleistocenskog hominina.
Određivanje Spola
Prije ove studije nije bilo moguće odrediti spol ostataka P. robustus, što je prisililo znanstvenike da se oslanjaju na spekulacije temeljene na konceptu seksualnog dimorfizma, gdje su mužjaci obično veći od ženki. Ipak, analizom proteinskih sekvenci iz četiri zuba, autori studije uspješno su identificirali dva mužjaka i dvije ženke.
- Jedan od manjih zuba pripadao je mužjaku, što ukazuje na zamke oslanjanja na dimorfizam kako bi se razlikovala dva spola.
- Ovo otkriće sugerira da su neki mužjaci Paranthropus mogli biti znatno manji od drugih.
Genetska Raznolikost Rodova
Istraživači su istaknuli da ovi nalazi ukazuju na visoku razinu genetske raznolikosti unutar roda Paranthropus. Novi dokazi također se usklađuju s trendovima koji izranjaju iz stalnog otkrića novih fosila, uključujući nedavno identificiranu vrstu Paranthropus capensis, koja se opisuje kao “gracilna” u usporedbi s drugim srodnim uzorcima.
Paranthropus je koegzistirao s ranim ljudskim vrstama poput Homo habilis i Homo erectus. Bio je to hominin koji je hodao uspravno, ali je bio i dobro prilagođen za penjanje po drveću.
Genetska Srodnost s Čovječkom Linijom
Studija je otkrila da su proteinske sekvence unutar zuba Paranthropus iznenađujuće slične onima povezanim s rodom Homo, pokazujući blisku genetsku povezanost s našom vlastitom linijom. Međutim, jedan od zuba razlikovao se od ostala tri po jednom aminokiselinskom ostatku, sugerirajući da bi ovaj pojedinac mogao pripadati različitoj grupi Paranthropus, što dodatno podupire ideju da bi razina genetske raznolikosti unutar ovog roda mogla biti veća nego što se ranije mislilo.
Zaključak
Komentirajući značaj ovih otkrića, suautor studije, Dr. Marc Dickinson, rekao je da je “izvlačenje drevnih aminokiselina iz cakline hominina tako starih i iz ovog dijela južne Afrike fascinantno. Ovo otkriće otvara potpuno nove puteve za razumijevanje naše evolucijske povijesti na kontinentu.” Istraživači napominju kako iako je tijekom godina otkriveno mnogo ljudskih fosila širom Afrike, rasprava o broju odvojenih vrsta koje ti nalazi predstavljaju i dalje ostaje neriješena.
Zaključno, rezultati ove studije, koja kombinira molekularne i morfološke podatke, imaju značajne implikacije za rješavanje dugotrajnih kontroverzi oko prirode i opsega raznolikosti hominina u periodu Plio-Pleistocena.
