Istraživanje Genetske Osnove Govora: Kako “Jezikovni Gen” Učinak na Miševe Razotkriva Evoluciju Komunikacije
U istraživanju složenog govora, znanstvenici su u miševe unijeli ono što se naziva “ljudski jezikovni gen”. Ovaj genetski zahvat imao je iznenađujući utjecaj na sposobnost malih glodavaca da se oglašavaju, otkrivajući fascinantne tragove o evoluciji vokalne komunikacije.
Kako Genetska Modifikacija Mijenja Zvukove Miševa
- Mišići koji su imali ljudsku verziju jezika pokazali su drugačije obrasce vokalizacije od svojih vršnjaka s uobičajenom verzijom.
- Kada su pozivali svoju majku, njihovi zvukovi su bili višeg tona i uključivali su drugačiji niz zvukova nego obično.
Robert B. Darnell, autor studije i voditelj Laboratorija molekularne neuro-onkologije na Sveučilištu Rockefeller, istaknuo je: “Svi mišići proizvode ultrazvučne zvukove svojim majkama, a istraživači jezika te zvukove klasificiraju u četiri ‘slova’—S, D, U, i M. Kada smo ‘transliterirali’ zvukove miševa s ljudskim varijantom [jezika], otkrili smo da su se razlikovali od onih divljih miševa. Neka od ‘slova’ su se promijenila.”
Dodatne Promjene u Vokalizaciji
Nakon što su odrasli, genetski modificirani miševi su pokazali još zanimljivije promjene. Kada su pokušavali privući potencijalnu partnericu, mužjaci su proizvodili složenije zvukove visoke frekvencije od kontrolnih miševa. Darnell objašnjava: “Razgovarali su drugačije s ženskim miševima. Može se zamisliti kako bi takve promjene u vokalizaciji imale dubok utjecaj na evoluciju.”
Ključni Gen Nova1 i Njegov Utjecaj
Sve ove promjene povezane su s pomakom gena nazvanog Nova1, koji kodira protein neuro-onkološki ventralni antigen1 (NOVA1). Taj gen je prisutan kod širokog spektra životinja – od ptica do sisavaca – ali se malo razlikuje kod ljudi. Ljudska varijanta proizvodi jedinstvenu promjenu aminokiseline, s izoleucina na valin, na poziciji 197 (I197V) u lanci proteina NOVA1.
Iznenađujuće Otkriće
Istraživači su otkrili da ljudska specifična varijanta NOVA1 ne mijenja način na koji se protein veže uz RNA za razvoj mozga ili kontrolu pokreta. Drugim riječima, radila je baš kao i izvorna verzija miša. Međutim, otkrili su nešto neočekivano: ljudska NOVA1 varijanta utjecala je na vezivanje RNA na gene povezane s vokalizacijom. Yoko Tajima, prva autorica studije, rekla je: “Mislili smo, wow, nismo to očekivali. Bio je to jedan od zaista iznenađujućih trenutaka u znanosti.”
Utjecaj na Našu Evoluciju
Ono što je posebno zanimljivo je da naši najbliži poznati rođaci, Neandertalci i Denisovci, nisu imali istu ljudsku verziju koju posjedujemo. Jednostavno su imali isti NOVA1 protein kao i svi nehumani životinjski oblici. “Naši podaci pokazuju da je antilopna populacija modernih ljudi u Africi razvila ljudsku varijantu I197V, koja je potom postala dominantna, možda zbog prednosti povezanih s vokalnom komunikacijom,” komentira Darnell.
Završne Misli
Je li to značilo da su naši izumrli rođaci nedostajali genetski kapacitet za fluentno govorenje kao Homo sapiens? Ako je to slučaj, može biti da je to bila ključna prednost koja je omogućila našoj vrsti da napreduje dok su druge propale. Ova najnovija studija sugerira upravo to, iako, kao i uvijek, postoji još mnogo toga za istražiti. Ova istraživanja objavljena su u časopisu Nature Communications.
