Kako Genetika Utječe na Komunikaciju: Tajne Ljudskog “Jezika” Otkivene u Miševima
U nedavnom istraživanju koje su proveli znanstvenici, otkrivena su fascinantna saznanja o kompleksnom govoru. U okviru eksperimenta, u miševe je umetnut takozvani ljudski “jezični gen”. Ovaj genetski zahvat imao je zapanjujući učinak na vokalizacije tih glodavaca, pružajući neočekivane uvide u evoluciju vokalne komunikacije.
Vokalizacije Mišjih Mladunaca
Mišji mladunci koji su nosili ljudsku verziju jezičnog gena ispoljavali su različite uzorke vokalizacije u usporedbi sa svojim vršnjacima koji su imali uobičajenu verziju. Kada su dozivali svoje majke, njihovi zvukovi bili su viših tonova i uključivali su drugačiji niz zvukova od onih na koje smo navikli. Robert B Darnell, autor studije i voditelj Laboratorija molekularne neuro-onkologije na Rockefeller University, rekao je:
- “Svi mali miševi ispuštaju ultrazvučne zvukove svojim majkama, a istraživači jezika klasificiraju te različite zvukove kao četiri ‘slova’—S, D, U i M.”
- “Otkrili smo da su kada smo ‘transliterirali’ zvukove koje su proizvodili miševi s ljudskom varijantom, oni bili drugačiji od zvukova divljih miševa. Neka od ‘slova’ su se promijenila.”
Zanimljive Promjene kod Odraslih Miševa
Kada su odrasli, genetski modificirani miševi pokazali su još zanimljivije promjene. Prilikom zavođenja potencijalne partnerice, mužjaci su proizvodili složenije pozive visokih frekvencija od kontrolnih miševa.
- “S ‘govorili’ su drugačije ženki miša. Možemo zamisliti kako bi takve promjene u vokalizaciji mogle imati dubok utjecaj na evoluciju,” pojasnio je Darnell.
Uloga Gena NOVA1
Sve ove promjene povezane su sa pomakom gena nazvanog NOVA1, koji kodira protein neuro-onkološkog ventralnog antigena1 (NOVA1). Ovaj gen je prisutan kod širokog spektra životinja – od ptica do sisavaca, ali se u ljudima malo razlikuje. Ljudska varijanta proizvodi promjenu od jednog aminokiseline, iz izoleucina u valin, na poziciji 197 (I197V) u lancu proteina NOVA1.
Istraživači su otkrili da ljudska varijanta NOVA1 nije promijenila način na koji se protein veže na RNA za razvoj mozga ili kontrolu pokreta. Međutim, otkrili su nešto neočekivano: ljudska varijanta NOVA1 utjecala je na vezanje RNA na gene povezane s vokalizacijom. Prethodna autorica studije, Yoko Tajima, dodala je:
- “Mnogi od ovih gena povezanih s vokalizacijom također su identificirani kao ciljevi vezanja NOVA1, što dodatno sugerira uključenost NOVA1 u vokalizaciju.”
Što To Znači za Našu Evoluciju?
Posebno zapažen podatak je da naši najbliži poznati rođaci, neandertalci i denisovci, nisu imali istu ljudsku varijantu koju mi posjedujemo. Umjesto toga, imali su isti NOVA1 protein kao i svi nehumano životinje. Darnell je naglasio:
- “Naši podaci pokazuju da je ancestralna populacija modernih ljudi u Africi evoluirala ljudsku varijantu I197V, koja je potom postala dominantna, možda zato što je donijela prednosti povezane s vokalnom komunikacijom.”
Može li ovo značiti da naši izumrli rođaci nisu imali genetsku opremu za govor poput Homo sapiensa? Ako je to slučaj, je li to moglo biti ključno za uspjeh naše vrste dok su druge nestale? Ova najnovija studija sugerira upravo to, iako uvijek ostaje mnogo više za otkrivanje.
Studija je objavljena u časopisu Nature Communications, a ranija verzija priče objavljena je u ožujku 2025. godine.
Zaključak
Ovo istraživanje otvorilo je nove putove za razmatranje evolucije komunikacije među vrstama i ukazuje na važnost genetskih varijacija koje oblikuju naš način izražavanja. Dokle god budu nastavljena ova istraživanja, možemo očekivati nova saznanja koja će produbiti našu znanost o jeziku i komunikaciji.
