Gopheri: Neočekivani junaci obnove nakon erupcije Mount St. Helensa
Kada je Mount St. Helens eruptirao 1980. godine, područje oko planine ostalo je pusto, prekriveno lavom, pepelom i krhotinama. Oporavak se činio kao dugotrajan proces koji bi mogao potrajati desetljećima. Međutim, jedan tim znanstvenika imao je inovativnu ideju koja je mogla ubrzati obnovu: poslati nekoliko gophera na jednodnevnu misiju na planinu.
Biološka borba za regeneraciju tla
Biljni svijet se teško vraćao u područje oko Mount St. Helensa, sada prekriveno slojem frakcija pumica. Gornji slojevi tla bili su uništeni erupcijom i lavinom, ali su istraživači vjerovali da bi tlo ispod moglo biti bogato bakterijama i gljivicama koje su ključne za regeneraciju okoliša.
Znanstvenici su u svom istraživačkom radu objasnili: “Mikroorganizmi u tlu reguliraju cikluse hranjivih tvari, komuniciraju s mnogim drugim organizmima i stoga mogu podržati putove sukcesije i komplementarne funkcije ekosustava, čak i u teškim uvjetima.” Michael Allen, mikrobiolog sa Sveučilišta California Riverside i suos Autor studije, objasnio je: “Osim nekoliko korova, većina korijenja biljaka nema dovoljno učinkovitosti da samostalno dobiju sve hranjive tvari i vodu koje su im potrebne. Gljivice prenose te tvari biljci i zauzvrat dobivaju ugljik potreban za njihov rast.”
Gopheri kao akceleratori prirode
Nakon erupcije, istraživači su zaključili da bi gopheri mogli biti idealni za poticanje regeneracije. “Često se smatraju štetočinama, no vjerovali smo da će uzeti staro tlo, prenijeti ga na površinu, a to će biti područje gdje će se oporavak dogoditi,” dodao je Allen. Dvije godine nakon erupcije, lokalni gopheri su poslani u područje na što je morao biti vrlo zbunjujuć izlet, iako životinje nisu bile svjesne situacije.
Gopheri su stavljeni u zatvorene prostore tijekom eksperimenta i proveli su svoj dan kopajući po pumici. Iako su proveli samo jedan dan u toj oblasti, njihov je utjecaj bio izvanredan. Šest godina nakon njihove misije, javljalo se preko 40,000 biljaka na mjestima gdje su gopheri radili, dok je okolno tlo ostalo uglavnom pusto.
Povijesno nasljeđe gophera
Istražujući ovo područje više od 40 godina kasnije, tim je otkrio da su ostavili značajan nasljedstvo. “Mesta sa povijesnom aktivnošću gophera sadržavala su raznovrsnije zajednice bakterija i gljivica nego okolo starije šume,” objasnili su istraživači. Također su primijetili raznovrsnije zajednice gljivica u ovim dugoročnim gopher mjestima nego u šumama koje su historijski iskrčene prije erupcije 1980. godine.
“Htjeli smo testirati kratkoročnu reakciju,” dodao je Allen. “Tko bi mogao predvidjeti da biste mogli poslati gopher na jedan dan i vidjeti trajni učinak 40 godina kasnije?”
Gljivice: Pravi junaci oporavka
Iako bi gopheri trebali dobiti priznanje za svoju neobičnu ulogu, pravi junaci obnove su gljivice. Nakon erupcije, znanstvenici su se brinuli da će obližnje šume bora i smreke dugo trebati za oporavak jer je pepeo prekrio njihove iglice, što je dovelo do opadanja. Međutim, to se nije dogodilo, ponovo zahvaljujući gljivicama.
“Ti drveće imaju vlastite mikorizne gljivice koje su prikupljale hranjive tvari s otpala iglica i pomogle u brzom ponovnom rastu drveća,” dodala je Emma Aronson, mikrobiologinja iz UCR i suos autor rada. “Drveće se gotovo odmah vratilo na nekim mjestima. Nije sve umrlo kao što se mislilo.”
Uspoređujući tu šumu sa obližnjom šumom koja je nedavno iskrčena i stoga je bila bez sloja iglica, pronašli su značajne razlike. “U iskrčenom području još uvijek nije mnogo toga raslo,” rekla je Aronson. “Bilo je šokantno gledati tlo stare šume i uspoređivati ga s mrtvim područjem.”
Završna misao
Ova istraživanja, objavljena u časopisu *Frontiers in Microbiomes*, ukazuju na nevjerojatnu ulogu gophera, ali i na ključnu ulogu gljivica u procesu oporavka prirode. Priča o oporavku Mount St. Helensa pokazuje kako su čak i najmanji organizmi u prirodi sposobni pridonijeti velikim promjenama u ekosustavu. Ove otkrića služe kao podsjetnik na značaj očuvanja bioraznolikosti i zdravlja tla za buduće generacije.
