Kako su gopheri i gljive pomogli oporavku područja Mount St Helens
Kada je planina St Helens eruptirala 1980. godine, vulkanska lava, pepeo i razni ostaci uništili su krajolik u krugu od nekoliko kilometara. Oporavak tla činilo se kao dugotrajan proces, ali tim znanstvenika imao je inovativnu ideju koja bi mogla ubrzati regeneraciju: poslati nekoliko gophera na jednodnevni izlet.
Izazovi oporavka biljnog svijeta
U području oko Mount St Helens, biljni život borio se s povratkom na područje prekrivenu sitnim česticama pumice. Gornji slojevi tla bili su uništeni erupcijom i protokom lave, no tlo ispod bi moglo sadržavati bogate naslage bakterija i gljiva. Znanstvenici su objasnili: “Mikroorganizmi u tlu reguliraju ciklus hranjivih tvari i interagiraju s mnogim drugim organizmima, što može podržati sukcesijske putanje i komplementarne funkcije ekosustava, čak i u teškim uvjetima.”
Uloga gophera u oporavku tla
Michael Allen, mikrobiolog sa Sveučilišta Kalifornija u Riversideu i jedan od autora studije, napomenuo je: “Osim nekoliko korova, većina biljaka ne može efikasno pribaviti sve hranjive tvari i vodu sama.” Gljive igraju ključnu ulogu u zdravlju tla jer transportiraju hranjive tvari do biljaka, dok u zamjenu primaju ugljik potrebiti za vlastiti rast.
Znanstvenici su vjerovali da bi gopheri mogli biti idealni za vraćanje hranjivih tvari na površinu tla. Allen je dodao: “Često ih smatraju štetnicima, no smatrali smo da će uzimati staro tlo, premještati ga na površinu i usmjeriti oporavak.”
Eksperiment s gopherima
Dva mjeseca nakon erupcije, lokalni gopheri su poslani u područje, ne znajući da sudjeluju u važnom istraživanju. Postavljeni su u zatvorene prostore i provodili su dan kopajući po pumicama. Iako su ondje proveli samo jedan dan, njihov učinak bio je izvanredan. Šest godina kasnije, više od 40,000 biljaka uspijevalo je na mjestu gdje su gopheri radili, dok je okolno tlo ostalo uglavnom pusto.
Znanstvenici su 40 godina kasnije otkrili da su ostavili značajan naslijeđe. “Mjesta s povijesnom aktivnošću gophera imala su raznovrsnije zajednice bakterija i gljiva nego okolne stare šume,” objasnio je tim. Allen je dodao: “Tko bi mogao predvidjeti da bi jedno jednodnevno ispitivanje moglo imati dugoročne učinke?”
Pravi junaci: gljive
Iako su gopheri zaslužni za određene promjene, prava zvijezda oporavka su gljive. Nakon erupcije, znanstvenici su se pribojavali da će obližnje šume borova i smrče dugo vremena biti uništene jer je pepeo pokrio njihovo lišće. Međutim, gljive su pomogle bržem oporavku.
Emma Aronson, mikrobiologinja iz UCR-a i suautorica rada, objasnila je: “Ova stabla imaju svoje mikorize koje su prikupljale hranjive tvari iz otpalog lišća i pomogle brzi ponovni rast.” U nekim područjima, stabla su se vratila gotovo odmah.
Uspoređujući regeneriranu šumu s obližnjom šumom koja je nedavno posječena, znanstvenici su uočili jasno razliku. “U području koje je posječeno gotovo da nema ničega što raste,” rekla je Aronson. “Bilo je šokantno usporediti tlo stare šume s mrtvim područjem.”
Zaključak
Ova studija, objavljena u časopisu Frontiers in Microbiomes, pokazuje koliko su inovativni pristupi, poput sudjelovanja gophera, mogli utjecati na obnavljanje ekosustava. Dok su gopheri odigrali svoju ulogu, nevjerojatna snaga oporavka očitovala se kroz gljive koje su osigurale da priroda pronađe svoj put i nastavi dalje, čak i nakon prirodne katastrofe.
