Cilj Očuvanja Planeta: Kako Mjesečev Prah Može Pomoći u Borbi Protiv Klimatskih Promjena
U potrazi za rješenjima koja bi usporila klimatske promjene, znanstvenici su istražili mogućnost korištenja prašine kao sjenila koje bi smanjilo sunčevu svjetlost. Rezultati su pokazali da ovaj koncept može biti izvediv, ali samo ako prašina dolazi s Mjeseca. Ideja o blokiranju sunčeve svjetlosti kako bi se umanjili negativni efekti ljudskog djelovanja na globalnu klimu postoji gotovo od trenutka kada smo postali svjesni tih opasnosti.
Što Kažu Istraživanja?
Većina ranijih procjena ovu je ideju ocijenila preskromnom ili čak rizičnom zbog mogućih nuspojava. U novom znanstvenom radu, istraživači su predstavili inovativan pristup istražujući kako bi velika količina prašine smještene na Lagrangeovoj točki 1 (L1) mogla utjecati na toplinski balans Zemlje. L1 je točka u kojoj se gravitacijska polja Zemlje, Sunca i Mjeseca nalaze u ravnoteži, što omogućava objektima da ostanu na tom mjestu dulje vrijeme.
- Prašina na L1 neće trajati vječno, ali bi mogla opstati nekoliko dana.
- Ranije su se predlagale različite vrste parasola, no promatranja drugih zvjezdanih sustava pokazala su kako prašina može učinkovito smanjiti svjetlost.
Izazovi i Troškovi
Štoviše, iako troškovi raketnih letova opadaju, slanje 10 milijuna tona prašine godišnje za smanjenje sunčeve svjetlosti za 1,8 posto ostaje izuzetno skupo. Autori navode da bi to zahtijevalo ekvivalent od 20,000 lansiranja rakete Saturn V. No, postoji alternativa – Mjesec.
Mjesec je vrlo blizu i, kako su otkrile Apollo misije, bogat je prašinom. Zbog puno niže gravitacije i odsustva atmosfere, lansiranja s površine Mjeseca ne moraju se brinuti o teškim štitnicima za toplinu. Zanimljivo, najčešća veličina čestica mjesečeve prašine iznosi otprilike 0,2 mikrometra, što je optimalno za balansiranje zasjenjenja i trajanja na željenoj lokaciji.
Pristup Rješenju
Dr. Scott Kenyon iz Harvard-Smithsonian centra za astrofiziku izjavio je: “Nevjerojatno je razmišljati o tome kako mjesečeva prašina – koja se stvarala više od četiri milijarde godina – može pomoći u usporavanju porasta temperature Zemlje, problema koji smo stvorili za manje od 300 godina.” Autori rada, stručnjaci za formiranje planeta, prepoznali su potencijal: “Ako bismo uzeli malu količinu materijala i stavili je na posebnu orbitu između Zemlje i Sunca te je razbili, mogli bismo blokirati mnogo sunčeve svjetlosti s malom količinom mase,” rekao je profesor Ben Bromley sa Sveučilišta Utah.
Prepreke i Mogućnosti
Unatoč velikoj ideji, rad također priznaje značajne neizvjesnosti. Prašina je pod utjecajem gravitacijskih sila, pritiska sunčeve svjetlosti i solarne vjetrove, čija intenzitet varira. Također, to dovodi do problema s predviđanjem trajanja zasjenjenja. “Bilo je prilično teško održati štit na L1 dovoljno dugo da bi stvorio značajnu sjenu,” kazao je Sameer Khan, student na Sveučilištu Utah. Ipak, tim je zaključio da bi val prašine ispaljena s mjesečeve površine prema L1 mogao funkcionirati bez da postane trajno rešenje koje bi izazvalo klimatske katastrofe.
Zaključak
Dok bi izgradnja stroja na Mjesecu za eksploataciju i lansiranje prašine bila skupa, potrebna sila bila bi manji dio onoga što bi bilo potrebno s Zemlje. Dodatno, volumen potrebne prašine bio bi u skladu s onim što se pomiče u nekim od većih rudnika na Zemlji, pa ne bismo morali uništavati naše prirodne resurse. Autori ne tvrde da su pronašli konačno rješenje problema klimatskih promjena, ali se nadaju da će potaknuti druge s relevantnim znanjem da se pridruže raspravi. Rad je objavljen kao otvoreni pristup u časopisu PLOS Climate.
