Prvi Ljudski Ostaci u Antarktici: Zagonetka iz Prošlosti
Antarktika, najhladniji kontinent na Zemlji, nikad nije postala ljudsko naselje osim na istraživačkim postajama ili tijekom povremenih ekspedicija. Iako dokazi sugeriraju da je ovo područje nekada bilo dom kišnim šumama, močvarama i dinosaurima, drevni ljudi su, kada su napustili Afriku, našli kontinent suviše hladnim i udaljenim za ljudsko stanovništvo bez modernih alata.
Jedna od zanimljivih legendi iz Māori kulture govori o polinezijskom istraživaču Hui Te Rangioru (ponekad poznatom kao Ui-te-Rangiora), za kojeg se vjeruje da je u 7. stoljeću naše ere doputovao do Antarktike. Legenda opisuje moreplovca koji je stigao do “maglovitog, mračnog mjesta koje nije obasjalo sunce”, što bi moglo sugerirati da je možda prešao antarktičkim vodama i vidio kontinent.
Otkrivanje Antarktike i Misterij Ostataka
Prvo službeno viđenje Antarktike dogodilo se 1820. godine, kada je ruski istraživač Thaddeus von Bellingshausen opisao “ledenu obalu ekstremne visine” tijekom svoje ekspedicije. Tijekom sljedećih nekoliko desetljeća, ljudski istraživači nastavili su otkrivati kontinent, često na riskantan način.
Godine 1985. znanstvenik je na Antarktici otkrio ljudske ostatke mlade žene za koju se vjeruje da je umrla između 1819. i 1825. godine. “Dana 7. siječnja 1985. godine, u 16:35, tijekom prikupljanja morskog otpada na plaži Yámana, napravio sam prvo otkriće ljudskih ostataka: lubanju napola zakopanu u kamenito-pjeskovitom dijelu plaže,” objasnio je Daniel Torres Navarro, profesor biologije i prirodnih znanosti na Sveučilištu u Čileu.
Detalji Otkrića
Unatoč jakoj izloženosti, tim istraživača uspio je izvući dva fragmente maxile s dobro očuvanim zubima. Unatoč pomnoj pretrazi, ostali dijelovi poput donje čeljusti i kralježaka nisu pronađeni. Prvi pregledi pokazali su da lubanja pripada mladom pojedincu, najvjerojatnije ženi.
Torres Navarro i njegov tim su se vratili na to područje tijekom godina, nalazeći dodatne kosti, uključujući femur na obližnji lokaciji. Smatrali su da su ostaci “široko raspršeni” po plaži Yámana. Analizirao je tim otkrića i zaključio da je žena vjerojatno bila iz Čilea te da je umrla između 1819. i 1825.
Kako je žena dospjela u Antarktiku?
Pitanje koje se nameće je: kako je ova žena završila u Antarktici čak i prije nego što je Thaddeus von Bellingshausen ugledao kontinent? “Postavljam hipotezu da bi, iz nepoznatih razloga, žena mogla biti članica grupe lovaca na tuljane iz 19. stoljeća koji su je napustili na tom mjestu,” sugerira Torres Navarro.
Druga mogućnost koju nudi je da je umrla na brodu i pokopana u moru, što je tada bila običaj. Ova situacija mogla je uzrokovati da tijelo kroz morske struje i oluje stigne do plaže, gdje bi ga mogli pojesti različiti ptice, čime bi se cranium odvojio od ostatka tijela i dovelo do gubitka donje čeljusti i izostanka zubi. Kosti su se mogle proširiti po širokom području i zakopati pod pijeskom.
Zaključak
Bez obzira na lanac događaja, do danas su pronađeni samo ti ostaci koje smo spomenuli. Ovo otkriće otvara nova pitanja i istraživanja o ljudskom prisustvu u Antarktici, izazivajući znatiželju o tome kako su ljudi mogli preživjeti na ovom surovom kontinentu u prošlosti. Ova misterija prikazuje koliko je Antarktika intrigantna i koliko još nepoznatog može sadržavati.
