Tragedija koja je pogodila Japan: Sunflowers kao simbol nade
Uvod u katastrofu
Nakon ručka 11. ožujka 2011. godine, Japan je suočen s jednom od najvećih katastrofa u svojoj povijesti. Razoran potres magnitude 9.0, praćen masivnim tsunamijem, pogodio je prefekture Miyagi i Fukushima, ostavljajući iza sebe desetke tisuća mrtvih. Osim toga, Fukushima Daiichi nuklearna elektrana u Ōkumi doživjela je niz eksplozija, što je uzrokovalo oslobađanje toksičnog radioaktivnog otpada u okolno okoliš. Posljedice ovog tragičnog događaja, poznatog kao “3.11”, i dalje su prisutne, a Japan se suočava s izazovima odlaganja milijun tona radioaktivne otpadne vode i polovine tog količine čvrstog otpada.
Sunflowers kao rješenje
Usred svih kontroverzi i visokotehnoloških rješenja, postoji jedan program čišćenja koji biste mogli propustiti: suncokreti. “Sadimo suncokrete, poljski gorušicu, amarut i peršun, za koje se vjeruje da apsorbiraju zračenje,” rekao je Koyu Abe, glavni monah u obližnjem budističkom hramu Joenji, u intervjuu za Reuters nekoliko mjeseci nakon katastrofe. “Do sada smo posadili najmanje 200.000 cvjetova… i podijelili mnoge sjemenke. Minimalno 8 milijuna suncokreta u Fukushimi poteklo je odavde.”
Znanje o suncokretima
Ovo nije samo japanska mudrost već i znanost koja to potvrđuje. Suncokreti su odlični u čišćenju radioaktivnog otpada iz okoliša, što je razlog zašto su masovno zasađeni nakon katastrofe u Černobilu 1986. godine. Prema riječima Mikea Blaylocka, znanstvenika iz područja tla, suncokreti su vrlo efikasni u preuzimanju određenih radioaktivnih izotopa. “Neki od ostataka iz nesreće u Černobilu mogli smo riješiti sadnjom suncokreta u pogođenim područjima,” objasnio je.
Zašto su suncokreti idealan izbor?
Suncokreti nisu odabrani samo zbog svojeg izgleda, iako je to svakako plus. Njihove praktične osobine čine ih savršenima za posao čišćenja nuklearnih ostataka: brzo rastu, jednostavni su za uzgoj i mogu rasti gotovo svugdje. Što je još bolje, većina njihove biomase pohranjuje se u lišću i stabljikama, što omogućava zbrinjavanje radioaktivnog materijala bez potrebe za iskopavanjem korijena.
Znanstvena pozadina
Fito-remediacija, ili korištenje biljaka za čišćenje toksina iz okoliša, postigla je veliki uspjeh u Černobilu, gdje su radioaktivni elementi kao što su cesij i stroncij opterećivali blizu tla i vode. Izotopi “imitiraju” hranjive tvari koje suncokret prirodno apsorbira; cesij oponaša kalij, neophodan za fotosintezu, dok stroncij prolazi za kalcij, koji pruža strukturnu potporu.
Izazovi u Fukushimi
Nažalost, unatoč uspješnim naporima u Černobylu, fito-remediacijski napori u Fukushimi na kraju su ocijenjeni kao neuspješni. Iako je malo literature o ovom eksperimentu, analize nisu pronašle biljke koje bi učinkovito smanjile razine radioaktivnih izotopa u tlu. Razlike između Fukushime i Černobila bile su prevelike za uspjeh eksperimenata.
Nadanja i zajedništvo
Iako suncokreti nisu mogli spasiti Fukushimu od posljedica radioaktivnog otpada, doprinosili su oporavku na druge načine. “Bili smo veoma zaposleni s lokalnim stanovnicima koji dolaze skupljati cvjetove,” izjavila je lokalna stanovnica Tomoe. “Pomaže mi zaboraviti na radiaciju.”
Zaključak
U svijetu punom tragedije, priča o suncokretima pruža nadu i simbolizira otpornost zajednice. Dok Japan nastavlja s oporavkom nakon katastrofe iz 2011. godine, suncokreti podsjećaju nas na snagu prirode i zajednički duh ljudi suočenih s nevoljama.
