Povijest Djelovanja: Godina 536. i Njene Posljedice
Povijest je puna teških trenutaka. Kada prelistate bilo koju stranicu ljudske priče, otkrijete da su mir i prosperitet iznimka, a ne pravilo. Iako su postojala razdoblja obilja i uljudnosti, ona su često završavala nasiljem ili, ako ste imali sreće, postupno su nestajala u zaborav. Ipak, godine koje su obilježile ljudsku povijest, jedna posebno izranja kao simbol patnje: godina 536. poslije Krista. Ova era bila je mračna – ne samo zbog krvavih ratova i strašnih bolesti, već i zbog vulkanske erupcije koja je ispljunula pepeo i prašinu u zrak, zamagljujući sunce sivoj, mutnoj izmaglici.
Vulkanska Erupcija i Njene Posljedice
Nitko ne može sa sigurnošću reći koji je vulkan bio odgovoran za ovu katastrofu, no Ilopango u El Salvadoru dugo se smatrao mogućim kandidatom. Međutim, istraživanje iz 2018. sugerira da je erupcija mogla poteknuti iz Islanda, jer ledene jezgre u Europi sadrže vulkansko staklo slično česticama pronađenim diljem Europe i Grenlanda. Moguće je da je takozvana “vulkanska zima” zapravo bila rezultat niza eksplozivnih erupcija između 536. i 540. godine.
Bilo koji vulkan bio u pitanju, učinci su bili dramatični. Rimski državnik Cassiodorus je u pismu iz 538. godine zapisao: “Ljudi su alarmirani, a prirodno je da su alarmirani, zbog neobičnih znakova na nebu, te s anksioznim srcima pitaju kakve bi to događaje mogli predskazivati. Sunce, prvo od zvijezda, čini se da je izgubilo svoju uobičajenu svjetlost i pojavljuje se plavičaste boje.”
U isto vrijeme, bizantski povjesničar Procopius pisao je o “strahu” uzrokovanom maglovitim pomrčinama Sunca. Postoje mnogi fizički i znanstveni dokazi ovog fenomena; stabla u Danskoj pokazuju izuzetno uske godišnje prstenove zbog “drastičnih klimatskih promjena” koje su se dogodile 536. godine, dok ledene jezgre iz Grenlanda i Antarktike naglašavaju prisutnost “opsežne atmosferske kiseline i prašine” tijekom tog razdoblja.
Posljedice za Poljoprivredu i Zdravlje
Usred tame, temperature su drastično pale na sjevernoj hemisferi, a poljoprivreda se raspala. Knjige starih irskih kroničara govore o “neuspjehu kruha u godini 536,” dok je bubonska kuga pogromila rimski lučki grad Peluzij u Egiptu.
Prema riječima Michaela McCormicka, srednjovjekovnog povjesničara i arheologa sa Sveučilišta Harvard, godina 536. označila je početak jednog od najgorih razdoblja života u Europi i dijelovima Azije. Ondje je zabilježena izuzetno teška klima koja je dovela do gladi i iscrpljenosti stanovništva.
Nakon pet godina, širenje Justinijanove pandemije kuge proširilo se kroz Mediteran, posebno pogađajući Konstantinopol, srce Istočnog Rimskog Carstva, gdje su milijuni ljudi umrli tijekom sljedećih desetljeća. Mnogi povjesničari smatraju da su klimatske katastrofe i pandemije imale ključnu ulogu u rušenju ovog carstva.
Utjecaj na Svijet
Ripple efekti zagađenja i gladi osjećali su se daleko izvan Mediterana. U hladnijim i sušim uvjetima srednje Azije, smanjenje pašnjaka natjeralo je nekoliko nomadskih plemena na migraciju prema istoku, prema Kini. Ova migracija dovela je do sukoba s lokalnim silama u stepskim regijama sjeverne Kine. Ipak, zanimljivo je da su neka od ovih plemena s vremenom sklopila savezništva s Istočnim Rimskim Carstvom.
S druge strane, dok su Istočno Rimsko i Sasanidsko Carstvo trpjeli, Arapsko Poluotok došlo je do više kiše, osvježavajući to područje. U ovim promjenama, arapsko carstvo se brzo pojavilo na svjetskoj sceni do sedmog stoljeća, postajući jedna od najmoćnijih i najutjecajnijih snaga u povijesti.
Zaključak
Godina 536. poslije Krista nije bila samo još jedna godina; to je bio početak mračnog poglavlja u ljudskoj povijesti. Kako su stariji carstva propadala, nova su se pojavila, oblikujući svijet kakav danas poznajemo. Ova godina služi kao podsjetnik da su promjene, bilo pozitivne ili negativne, uvijek prisutne i da povijest neprestano oblikuje našu budućnost.
