Pobrani Eksperiment: Moralna Dilema i Istraživanje Ljudske Prirode
Uvod u Pobrani Eksperiment
Pobrani eksperiment je fascinantna, ali duboko kontroverzna ideja koja bi mogla otkriti važne istine o ljudskoj prirodi. Iako bi mogao donijeti zanimljive uvide o tome kako genetika i okruženje oblikuju naše ponašanje, njegova moralna neprihvatljivost dovela bi do uzbune na bilo kojoj suvremenoj sveučilišnoj etičkoj komisiji. Kako se povijest razvijala, imali smo primjere kada su pojedinci, manje fokusirani na ljudsko dostojanstvo, pokušavali izvesti vlastite verzije ovog duboko problematičnog eksperimenta.
Različite verzije Pobrani Eksperimenta
Postoji nekoliko verzija Pobrani eksperimenta, ali mnoge uključuju odgoj djeteta u potpunom nedostatku ključnih društvenih interakcija. U teoriji, ova situacija može pomoći u razdvajanju utjecaja genetike (prirode) i okruženja (odgoja) na ljudsku prirodu. Jedna od najčešće raspravljanih verzija podrazumijeva odgoj djeteta od rođenja bez govornih i pisanih izraza. Bez jezika, istraživači bi mogli steći uvid u biolingvistiku, kako ljudski um razvija jezik.
Je li jezik u nama urođen ili naučen?
Postavlja se pitanje: Ima li ljudski mozak urođeno razumijevanje načina na koji jezik funkcionira? Ili se jezici uče bez ikakvih urođenih gramatičkih smjernica? Često, ovi koncepti ostaju samo misaoni eksperimenti, osmišljeni za ispitivanje kompliciranih ideja bez stvarne namjere da se izvedu u stvarnosti.
Povijesni pokušaji
Povijesni izvori govore o ljudima koji su pokušali izvesti ovaj izrazito neetičan eksperiment, iako se pouzdanost tih priča često dovodi u pitanje. Prema Herodotu, starogrčkom povjesničaru poznatom kao “Otac povijesti,” egipatski faraon Psamtik I dao je dvoje novorođenčadi jednoj ovčaru pod strogošću da im ne izgovara ni riječ. Dvije godine kasnije, prvi izgovoreni pojam bio je “becos,” što na drevnom friginu znači “kruh,” što je natjeralo Psamtika da vjeruje da je frigianski jezik materinji jezik cijelog čovječanstva.
Još jedna sumnjiva priča dolazi iz vremena Svetog Rimskog Carstva, gdje je car Frederick II u 13. stoljeću provodio jezične eksperimente s bebama pod nadzorom gluho-nijemih dojilja, u nadi da će možda prirodno znati hebrejski, grčki, latinski i arapski. Nažalost, eksperiment nije uspio, jer su djeca potrebna ljudska interakcija.
Feralna djeca i suvremeni eksperimenti
Neki su opisivali Pobrani eksperiment kao odgoj djeteta od strane životinja, što također rezultira nedostatkom ljudske socijalizacije. Ovaj pojam često se povezuje s knjigom Rogera Shattucka, koja istražuje slučaj “Divljeg dječaka iz Aveyrona,” koji je zabilježen u južnoj Francuskoj početkom 19. stoljeća.
Jedan od znanstvenika koji se igrao s ovom idejom bio je američki psiholog Winthrop Kellogg. Nakon što je saznao o indijskoj djeci koja su navodno “odgajana od vukova,” postao je fasciniran “divljom djecom” i njihovim potencijalom da nam otkriju više o nama samima. Njegov eksperiment s čimpanzom Gua i njegovim sinom Donaldom nije donio značajne uvide. Iako su čimpanze inteligentne, nisu mogle dostići ljudsku razinu kognicije samo zato što su dijelile okoliš s ljudima.
Zaključak: Pobrani Eksperiment u Povijesti
Dok su mnogi mislioci u prošlosti razmišljali o provođenju vlastitih Pobranih eksperimenata, postavlja se pitanje treba li ih zaboraviti iz etičkih razloga, ali i zbog činjenice da zapravo ne dokazuju puno. Profesorica Sandra Swart izjavljuje da su veliki upiti o ljudskoj prirodi uglavnom ostali neodgovoreni kroz takve eksperimente. “Eksperimentalni subjekti, kako ljudski, tako i životinjski, često su umirali mladi, ili su bili iskorištavani zbog vlastite nemoći,” zaključuje.
Pobrani eksperiment, premda intrigantan, zasigurno predstavlja moralno i etičko pitanje koje se nikada ne bi smjelo zaboraviti.
