Jeste li znali da trenutno svijetlite?
Zvuči nevjerojatno, ali istina je: svi mi, uključujući i vas, emitiramo svjetlost. Iako je ta svjetlost vjerojatno izuzetno slaba – toliko da ju ljudsko oko ne može vidjeti – znanstvena otkrića potvrđuju da smo bioluminiscentna bića, baš poput mnogih drugih živih organizama. Nedavna istraživanja provedena na miševima i biljkama otkrila su nove informacije o tome kako se ta svjetlost može mijenjati pod stresom i kako smrt može potpuno ugasiti taj sjaj.
Kako znanstvenici otkrivaju bioluminiscenciju?
U studiji iz 2009. godine, znanstvenici su koristili iznimno osjetljive kamere kako bi pratili golu ljudsku kožu tijekom sna. Iako se ova metoda može činiti pomalo zastrašujućom, rezultati su bili fascinantni. “Ljudsko tijelo doslovce svijetli,” tvrde autori studije, a objašnjenje zašto to ne možemo vidjeti leži u intenzitetu svjetlosti koju emitiramo – ona je 1000 puta slabija od onoga što možemo percipirati golim okom.
Svjetlost tijekom dana
Naša bioluminiscencija varira tijekom dana, a našim licima često je dodijeljen najveći sjaj. Taj promjenjivi sjaj najvjerojatnije je rezultat naših cirkadijalnih ritmova, no postoje i drugi faktori koji mogu utjecati na to, kako pokazuju nova istraživanja.
U novijem istraživanju korišteni su inovativni sustavi snimanja kako bi se otkrilo kako fenomen poznat kao biološka ultra-slabija emisija fotona (UPE) reagira u različitim “fiziološki značajnim scenarijima”. Znanstvenici su proučavali situacije poput biljke pod stresom i razlike između živih i mrtvih miševa.
Promjene kod biljaka i životinja
U slučaju biljaka, istraživači su gledali kako se svjetlost povećava kada se stabljika kišne palme (Heptapleurum arboricola) ošiša, što je ukazivalo na povećanje svjetlosti dok se biljak oporavlja. Ovaj se fenomen također događao kada je na biljku primijenjen anestetik benzokain. Razumijevanje ovih promjena može postati ključni alat za praćenje zdravlja šuma i rano otkrivanje potencijalnih problema.
Kod životinja, izvanredno “prije i poslije” istraživanje pokazalo je drastičan pad UPE-a kod miša nakon smrti. Intenzitet njihovog sjaja brzo je opao, što, iako zapanjujuće, nije iznenađujuće s obzirom na poznatu povezanost UPE-a s metabolizmom. Mitohondriji, koji su “energetska elektrana” stanica, oslobađaju male količine reaktivnih vrsta kisika (ROS) dok proizvode energiju potrebnu za naš život. Ti ROS reagiraju s molekulama, uključujući proteine, lipide i fluorofore, čije uzbuđene stanja emitiraju biophotone, što objašnjava zašto ljudsko tijelo svijetli u skladu s našim cirkadijalnim ritmovima, te kako taj sjaj nestaje kad izumremo.
Zaključak
Bioluminiscencija se oslanja na enzimatsku aktivnost kako bi svijetlila, no znanstvenici otkrivaju da postoji još mnogo načina na koje živa bića mogu sjajiti. S obzirom na nove spoznaje o UPE-u, postaje jasno da bi naša svjetlost mogla igrati važnu ulogu u razumijevanju zdravlja i stanja živih sustava. Ova otkrića, objavljena u *The Journal of Physical Chemistry Letters*, mogu imati značajne implikacije na ekologiju i biomedicinu, potičući daljnja istraživanja u ovom fascinantnom području.
