Gdje završavaju nuklearni podmornici kada više nisu operativni?
Jeste li se ikada zapitali gdje idu nuklearni podmornici kada umru? U Sjedinjenim Američkim Državama postoji mjesto zvan Trench 94, koje je zapravo groblje za nuklearne podmornice, a sadrži brojne dijelove neupotrebljivih podmornica koje su pohranjene zauvijek. Iako je lokacija sigurna i osmišljena kako bi se smanjili ekološki učinci njegovih radioaktivnih stanara, broj umirovljenih podmornica vjerojatno će rasti u narednim godinama.
Tehnološki napredak i izazovi
Nuklearne podmornice predstavljaju dvosmisleni simbol tehnološkog postignuća. Njihovo atomsko gorivo omogućava im neograničeni domet po svjetskim oceanima, a mogu raditi oko 20 godina prije nego što im zatreba dopuna goriva. Tijekom većeg dijela svog životnog vijeka, jedini faktor koji ih usporava su ljudi koje nose – ti dosadni ljudi i njihova potreba za hranom i odmorom. Ova sposobnost kontinuiranog rada bez potrebe za povremenim izranjanjem predstavlja veliku prednost u ratnom vremenu. Nuklearne podmornice, za razliku od podmornica na dizelski pogon, ne moraju izranjati kako bi uzele zrak za motor, što smanjuje rizik od otkrivanja od strane neprijatelja.
Povijest nuklearnih podmornica
Razvoj ovih efikasnih plovila započeo je u srcu nuklearne ere, sredinom 1940-ih, a prva testiranja su obavljena 1953. godine. Prva nuklearna podmornica, USS Nautilus, puštena je u more 1955. godine. Od tada, tehnologija se brzo razvijala i prilagođavala za razne druge tipove plovila, kao što su nosači aviona (USS Enterprise) i krstarice (USS Long Beach).
Do kraja 1962. godine, američka mornarica imala je 26 nuklearnih podmornica u funkciji, a još 30 ih je bilo u izgradnji. U isto vrijeme, tehnologija je podijeljena s Velikom Britanijom, dok su druge nuklearne sile poput Francuske, Rusije i Kine razvile svoje verzije. Na kraju Hladnog rata 1989. godine, u svijetu je bilo više od 400 nuklearnih podmornica u aktivnoj službi ili u procesu izgradnje. Danas je taj broj znatno manji – oko 150 – ali je broj zemalja koje razvijaju takva plovila porastao, uključujući Indiju, dok Brazilska i Australijska istražuju svoje opcije.
Postupak zbrinjavanja nuklearnih reaktora
Pored nuklearnih podmornica, neke zemlje su razvile i nuklearne brodove za civilne svrhe, poput ruskih ledomoraca koji istražuju arktičke regije. Japan je također pokušao stvoriti svoje opcije nuklearnog pogona 1970-ih, međutim, ti projekti nisu realizirani.
Kada se reaktori povuku, postoji složen postupak uklanjanja njihovih izrazito opasnih središta. Prvo, plovila se režu na segmente kako bi se uklonila jezgra reaktora i njihovo gorivo; u SAD-u, gorivo se šalje u Idaho National Lab. Uklonjeni dio sadrži okolni trup, olovne štitnike reaktora i leguru otpornu na temperaturu i zračenje poznatu kao Inconel 600. Jednom kada su uklonjeni, “suhi spremnici”, kako ih zovu, transportiraju se rijekom Columbia i istovaraju u luci Benton, gdje se kamionima prevoze do lokacije u Hanfordu, Washington.
Trench 94: Groblje za nuklearne podmornice
Ovdje se nalazi Trench 94. Kada spreme cijevi stignu, premještaju se u otvoren rov dug 1,000 stopa (304,8 metara). Trenutno, na toj lokaciji postoji oko 136 spremnika, koje je moguće vidjeti putem Google Maps-a. Ovi spremnici, poznati kao High Integrity Containers (HICs), osmišljeni su da drže svoje radioaktivne sadržaje 300 godina i da prežive teška oštećenja. Iako je to dobra vijest za blisku budućnost, kao i većina nuklearnog goriva, predstavljaju izazov za buduće generacije.
Prema podacima američke mornarice, svaki spremnik sadrži oko 25,000 curija zračenja – što bi ubilo čovjeka pri izlaganju – i i dalje će imati oko 250 curija za 1,000 godina. Kako vrijeme prolazi, još će reaktora biti dodano u njihove umirovljene redove, a ovo je samo groblje za američke brodove. Svaka zemlja s nuklearnim podmornicama imat će svoje lokacije za umirovljeno gorivo. No, koliko dugo se u stvarnosti može odgoditi rješavanje ovog nuklearnog otpada?
Ova tema izaziva mnoge misli i postavlja pitanja koja se tiču budućnosti i sigurnosti okoliša, koja zasigurno zaslužuju daljnje istraživanje.
