Kako je Kap’n Crunch postao ikona telefoniranja bez granica
Kada zamišljate hakiranje računala, vjerojatno u mislima imate sliku osobe u balaklavi koja se naginje nad računalom, dok se na ekranu vrti kod iz filma “The Matrix”. No, ako ste ikada dublje istraživali ovu temu, znat ćete da većina hakiranja zapravo uključuje socijalno inženjerstvo – prevaru koju hakeri koriste da bi od ljudi dobili njihove sigurnosne podatke ili novac. Neki od hakera koriste i zloćudni softver (malware), koji im omogućuje pristup ili kontrolu nad vašim uređajem. No, malo tko zna da su se i vesele igračke iz žitarica poput Kap’n Cruncha koristile za prevare u telekomunikacijama.
Što su “phreakeri” i kako su radili?
Prije ere mobilnih telefona i VoIP-a, međunarodni telefonski pozivi bili su iznimno skupi. Mnogi nisu htjeli plaćati te visoke troškove, što je dovelo do nastanka zajednice “phreakera” – ljudi koji su pokušavali ostvariti besplatne pozive manipuliranjem telefonskim sustavima. Stariji telefoni imali su jednostavan mehanizam koji je emitirao tonove kada su operateri pritiskali brojeve. David Murray, video igrač i YouTube tehnički komunikator, objasnio je:
- “Mnogi ljudi su mislili da te tipke na telefonu stvarno kontroliraju telefonski sustav. No, to nije istina. One jednostavno proizvode zvukove.”
- “Tonovi su sve što telefonska kompanija zanima, a možete ih zapravo generirati izvana.”
Jedan od načina za osvajanje slobodnih poziva bio je snimiti potrebne tonove na kasetu. Ako ste mladi, zamislite Spotify pjesmu koju ste morali namotati s olovkom. Sandvičići su se mogli reproducirati preko telefonske linije svaki put kada je bio potreban poziv.
Kako je Kap’n Crunch utjecao na revoluciju telefoniranja
Jedan od najpoznatijih hacka potekao je od Johna Drapera, bivšeg tehničara u američkoj vojnoj avionici. On je primijetio da igračka zviždaljka unutar pakiranja žitarica Kap’n Crunch emitira ton koji se koristi za hakiranje telefonskih linija – savršenih 2600 hertza. Koristeći ovu zviždaljku, Draper je mogao ostvariti besplatne pozive pomoću AT&T-a, a zviždaljka je postala ikona među phreakerskom zajednicom.
Ubrzo su se hakeri okrenuli automatskim sustavima koji su olakšali proces. Draper je razvio “plavu kutiju” (blue box) koja je replicirala tonove telefonske kompanije. Ove kutije privukle su pažnju Stevea Jobsa i Stevea Wozniaka dok su bili studenti. Izradili su vlastite verzije i prodavali ih po UC Berkeleyu.
- “Izradili smo najbolju plavu kutiju na svijetu, bila je to prva digitalna plava kutija na svijetu,” izjavio je Jobs u intervjuu iz 1994. godine.
- “Bila je to čarolija da su dvojica tinejdžera mogli izgraditi ovu kutiju za 100 dolara dijelova i kontrolirati milijarde dolara infrastrukture cijelog telefonskog sustava iz Los Altosa i Cupertina u Kaliforniji.”
Zaključak
Iako se sviđa ideja da je korištenje igračaka iz pakiranja žitarica omogućilo besplatne telefonske pozive, tako su se oblikovali rani dani hakiranja. Ova povijest nas uči da svet podataka i komunikacija ljubomorno čuva svoju zaštitu, ali i da su kreativnost i inovacija često ključevi za otključavanje novih mogućnosti. I dok je tehnologija napredovala, duh “phreakinga” i dalje živi u modernim hakerskim kulturama.
