Utjecaj ekološke katastrofe na povijesne podmornice: Slučaj U-166
U travnju 2010. godine, eksplozija na plinskoj platformi Deepwater Horizon pokrenula je jednu od najvećih ekoloških katastrofa uzrokovanih ljudskim djelovanjem u povijesti. Više od 4,9 milijuna barela nafte izlilo se u Meksički zaljev, što je dovelo do katastrofalnih posljedica za morski život i širi ekosustav. No, nova studija otkriva još jednu, neočekivanu žrtvu ove naftne spilje: nacističke podmornice.
Povezivanje naftne spilje i povijesnih brodoloma
U znanstvenom radu objavljenom u časopisu Frontiers in Marine Science, istraživači sa Sveučilišta južnog Mississippija ukazuju na to da naftna spilja iz Deepwater Horizona stvara uvjete za korozivnije vode, što negativno utječe na povijesne brodolome u tom području. Jedan od najozbiljnije pogođenih brodoloma je njemačka podmornica U-166, koja je tijekom Drugog svjetskog rata bila aktivna u Atlantiku s misijom potapanja trgovačkih brodova i vojnih plovila. Ova operacija poznavana je kao “Drugo sretno doba” ili “američka sezona streljanja” među Nijemcima.
Povijest podmornice U-166 i njezina sudbina
- U-166 potopila je brojne američke brodove tijekom rata.
- Podmornicu je na kraju potopio američki brod pod kapetanom Herbertom Claudiusom u ljeto 1942. godine.
- Brodolom je od tada ležao na morskom dnu Meksičkog zaljeva i otkriven je tijekom arheološke ankete 2001. godine.
Utjecaj bakterija na koroziju
Zanimljivo je da su nedavni problemi s korozijom podmornice U-166 povezani s bakterijama koje obitavaju na morskom dnu. Istraživači tvrde da je dotok sirove nafte opskrbio anaerobne bakterije u tom području s karbonskim i sumpornim spojevima, potičući njihov nagli rast. Ove bakterije formiraju gustu biofilmu mikroorganizama koja se lako pričvršćuje na površine poput trupa broda. Nažalost, ta biofilma ispušta korozivne nusproizvode koji mogu degradirati metal.
Eksperiment s čeličnim diskovima
Kako bi to dokazali, znanstvenici su postavili niz čeličnih diskova na povijesnim mjestima brodoloma unutar zone pogođene naftnom spiljom, kao i na mjestima udaljenim nekoliko kilometara u “čišćoj” vodi. Diskovi smješteni u sjeni Deepwater Horizona pokazali su raznoliku i bogatu zajednicu bakterija, uključujući anaerobne bakterije koje “se hrane” ugljikom iz sirove nafte. Također su zabilježili povećani gubitak metala na čeličnim diskovima.
Budućnost istraživanja i važnost očuvanja
Istraživači priznaju da je potrebno više rada kako bi se razumjeli odnosi između biofilma, naftnih spilja i čeličnih površina u morskom okruženju. Međutim, nadaju se da će ova studija pružiti novu, ljudsku perspektivu o trajnoj katastrofi Deepwater Horizona. “S obzirom na povijesnu i kulturnu važnost podmornice U-166, trebali bismo se ponovo posvetiti ovom pitanju,” izjavila je autorica studije, Leila Hamdan, za New Scientist, koji je prvi izvijestio o ovom istraživanju. “Duboko more je mjesto s kojim ne možemo svi povezati te nam to daje razlog za brigu.”
Završna misao
Razumijevanje utjecaja ekoloških katastrofa na povijesne ostatke poput podmornice U-166 otvara nova pitanja o ekologiji i zaštiti kulturne baštine. Važno je nastaviti istraživati kako bismo očuvali ne samo morski život već i dijelove naše povijesti koji su na rubu propasti.
