Privatno pregledavanje: Ispravna percepcija i stvarnost
Za sve vas koji koristite privatni način pregledavanja u svojim web preglednicima, imamo loše vijesti. Bilo da koristite Chromeov Incognito način, pretražujete medicinske upite vezane uz vaše tijelo, tražite nove poslove dok ste na radnom mjestu ili, što je najvjerojatnije, gledate pornografiju – treba razjasniti nekoliko zabluda.
Limitacije privatnog pregledavanja
Prvo i osnovno, nijedan od privatnih modova koje nude glavni preglednici ne može zaštititi vašu online povijest od pristupa davatelja internetskih usluga ili vladinih agencija. Privatni načini također ne mogu spriječiti treće strane da prate vašu aktivnost ili odrede vašu geolokaciju, niti mogu spriječiti viruse i zloćudni softver da inficiraju vaš uređaj. Oni su prvenstveno dizajnirani da spriječe pohranu kolačića i automatskih ispunjavanja podataka na korisničkom uređaju.
Zablude korisnika
Drugo, iako su ove limitacije poznate, način na koji kompanije preglednika objašnjavaju njihovu funkcionalnost nikako nije zadovoljavajući. Istraživanje američkih i njemačkih istraživača, objavljeno nakon Web konferencije u Lyonu, proučilo je 460 volontera i njihova shvaćanja privatnog pregleda.
Sudionici su imali mogućnost pregledati jedan od 13 ugovora o otkrivanju informacija, uključujući i verzije glavnih preglednika poput Firefox, Chrome, Safari, Edge, Opera i Brave. Unatoč resursima, većina sudionika je pogrešno procijenila mogućnosti privatnog pregledavanja. Prema studiji, čak 56,3% sudionika mislilo je da pretraživači neće spremati upite dok koriste privatni način dok su prijavljeni na svoj Google račun. Također, 40,2% je vjerovalo da web stranice ne mogu odrediti lokaciju korisnika, dok je između 22-37% mislilo da ISPs, poslodavci i vlada ne mogu pratiti povijest pretraživanja.
Gdje su se izgubili transparentnost i jasnoća?
Jedna od najčešćih zabluda bila je da privatno pregledavanje nudi veću zaštitu od virusa. Iako je odgovornost korisnika da se informiraju o značajkama preglednika, autori studije naglašavaju da su tekstovi koji objašnjavaju privatni način zaista slabo napisani.
Jedini sudionici koji su vidjeli Chromeovu ili stariju verziju njegovog ugovora o otkrivanju imalo su znatno veći broj točnih odgovora. Istraživanje sugerira da bi neki od tih dokumenata mogli potaknuti dodatne zablude među korisnicima, umjesto da im pruže jasne informacije.
Zaključak: Vrijeme je za promjenu
Nažalost, autori zaključuju da se kvalitetna informacija u ovim dokumentima pogoršava, a nova objašnjenja, poput onog za Firefox, savjetuju korisnicima da „pregledavaju kao da ih nitko ne gleda“. No, realnost je da mnogi mogu gledati. S obzirom na sve ove zablude, važno je da korisnici budu informirani i da čitaju uvjete korištenja svojih preglednika kako bi razumjeli pravu prirodu privatnog pregledavanja.
