Problemi s Otpadu na Zemlji: Zašto Oslobađanje Smetnja u Svemir Nije Rješenje
Zemlja se suočava s ozbiljnim problemom – otpadom. Svake godine, posebno na Zapadu, odlažemo više od dvije milijarde tona smeća. S obzirom na to da se samo mala količina tog otpada reciklira, većina završava kao trajno smeće. Naravno, niko ne želi živjeti okružen vlastitim otpadom, što nas navodi da tražimo rješenja. Iako pokušavamo zakopati ga, baciti u more ili čak prisiliti siromašnije nacije da žive u smeću, nijedno od ovih rješenja nije trajno, a opcije nam se smanjuju.
Bacanje Smeća u Svemir: Je li To Moguće?
Neki čitatelji Popular Science-a postavili su interesantno pitanje: zašto ne bismo jednostavno poslali sav naš otpad u svemir? Pomislite na situaciju kada je Blue Origin poslao grupu ljudi u svemir, a jedan putnik je platio 28 milijuna dolara da ide, ali se na kraju nije pojavio. Zašto je putovanje koštalo toliko? Činjenica je da, iako su troškovi putovanja u svemir dramatično opali, dolazak u svemir još uvijek je veoma skup. Najjeftinija opcija u zadnje vrijeme je Falcon 9, koja košta oko 1.200 dolara po kilogramu tereta, što je rezervirano samo za nisku zemaljsku orbita.
Ekološki Aspekti Raketa
Međutim, izbacivanje smeća u svemir nije financijski isplativo, kaže John L. Crassidis, profesor na Državnom sveučilištu u New Yorku. “Potrebno je puno potiska i goriva za to.”
Nitko ne voli vidjeti hrpu smeća, ali rješenje koje bi moglo uništiti ozonski omotač masivnim ispuštanjem čađi i aluminijsko-oksida nije najbolje. Utjecaj lansiranja raketa na okoliš do nedavno nije bio velika briga jer je broj lansiranja bio malen. Međutim, kako se industrija razvija, očekuje se povećanje lansiranja raketa i time i emisija u sljedećih 10 do 20 godina.
Posljedice Otpuštanja Smeća u Svemir
Jedna analiza lansiranja Falcon 9 iz 2016. otkrila je da je samo jedno lansiranje ispustilo 116 tona CO2 u atmosferu tijekom prvih 165 sekundi. Ako bi svi naši otpadi bili poslani u svemir, taj broj bi drastično porastao, čineći ovakvo rješenje daleko od ekološki prihvatljivog.
Osim troškova, postoji i fizički problem. Da bi smeće zaista izašlo iz utjecaja Zemlje, treba biti daleko najmanje 22.000 milja. Krajnji cilj bi bio “izbacivanje” otpada u orbitu, ali Crassidis upozorava da bi sav taj otpad mogao završiti kao prostor u kojem se nalaze sateliti i svemirski otpad, što bi s vremenom moglo dovesti do opasnosti pada na Zemlju.
Kesslerov Sindrom i Njegove Posljedice
Još jedan problem koji se može pojaviti je Kesslerov sindrom – situacija u kojoj previše svemirskog otpada izaziva lančanu reakciju sudara i stvaranje novog otpada. To bi moglo učiniti orbitu oko Zemlje neupotrebljivom za buduće generacije.
Ako se ne možemo osloniti na svemir kao rješenje za otpad, što s Mjesecom ili Marsom? Mjesec bi se mogao činiti savršenim odredištem jer nema obilježja koja bi mogla biti oštećena. Međutim, slanje smeća tamo također nije dugoročno rješenje, jer bi s vremenom to moglo postati problem kada kolonizacija postane stvarnost.
Konačna Rješenja za Otpade
Iako se može činiti privlačnom ideja slanja otpada u Sunce, za sada je to neizvedivo zbog troškova i logistike povezane s takvim poduhvatima. U konačnici, do daljnjeg ćemo se morati držati recikliranja i održivih praksi kako bismo riješili problem otpada na Zemlji.
Završna Misao
Dakle, iako se koncepcijski može činiti privlačnim slati smeće u svemir, u praksi je to daleko od rješenja. Fokusiranje na održive metode upravljanja otpadom i recikliranje i dalje je naša najbolja opcija za očuvanje okoliša i budućnosti naše planete.
