Revolucionarno Otkriće: Helikalna Struktura iz Sunca Zabilježena Kamerom
Po prvi puta, golemu helikalnu strukturu koja se proteže milijunima kilometara zabilježila je kamera dok se pojavljivala iz Sunca. Ova fascinantna pojava snimljena je zahvaljujući misiji Solar Orbiter, koju je 2020. godine pokrenula Europska svemirska agencija (ESA) uz pomoć NASA-e. Cijeli projekt ima za cilj ostvariti najslikovitije prikaze Sunca ikada, a posebno se fokusira na promatranje polarnih regija Sunca.
Misionarski Ciljevi Solar Orbitera
Solar Orbiter proučava sunčevu atmosferu i solarni vjetar, koji se sastoji od para ioniziranih čestica koje se izbacuju iz Sunca u Sunčev sustav. Ova istraživačka svemirska letjelica opremljena je s šest instrumenata za snimanje, od kojih Metis, Mid-infrared ELT Imager i Spectrograph, pruža najbolji prikaz solarnog vjetra.
- Metis: Ovaj korongraf blokira izravnu svjetlost koja dolazi s površine Sunca, omogućujući nam da vidimo slabiju svjetlost koja se raspršuje od ioniziranog plina u njegovoj vanjskoj atmosferi, koroni.
- Jedinstvene sposobnosti: Metis je trenutno jedini instrument koji može zabilježiti uvijajući ples solarnog vjetra s dovoljno visokom razlučivošću u vremenu i prostoru.
Jedinstveno Otkriće Helikalne Strukture
U nedavnoj studiji istraživači su objasnili kako je Metis zabilježio jedinstven pogled na ogromnu uvijajuću strukturu koja se izvila iz Sunca, “kao da je uhvaćena u ciklon koji se proteže milijunima kilometara od Sunca,” 12. listopada 2022. godine.
Istraživački tim je napisao: “U ovom radu predstavljamo promatranja Metisa tijekom njegovog perihelijskog prolaza, te zapanjujuće helikalne radijalne strukture koja se protezala od 1,5 do 3 puta radijusa Sunca i trajala više od 3 sata.” Ove zapažene karakteristike predstavljaju dugotrajni izljev Alfvénskog solarnog vjetra u heliosferu, jedinstven događaj prema sadašnjem znanju znanstvene zajednice.
Fizika iza Helikalne Strukture
S obzirom na to da je jedan solarni radijus 695,700 kilometara, ova struktura se protezala do nevjerojatnih 2,087,100 kilometara. Ovaj uvijajući tok pokreće fenomen poznat kao Alfvénove valove. Alfvénovi valovi: Plazme se ponašaju slično fluidima i plinovima, ali s dodatnom složenošću magnetnih (i povremeno električnih) polja.
Nasaova vizualizacijska studio ističe da je Hannes Alfvén 1942. godine spojio matematiku mehanike fluida i elektromagnetizma kako bi predvidio da plazme mogu podržavati promjene valova u magnetskom polju. Ovi valovi, označeni kao “osnovni”, su kompresivni, što znači da se varijacija magnetskog polja događa u pravcu kretanja vala.
Zaključak: Budućnost Istraživanja Sunca
Istraživači su također napomenuli da je koronalna masa i helikalna struktura rezultat eruptivne polarne krunske prominence. “Promatrene značajke oblikovanja helikalne strukture su vjerojatno rezultat ispucalih gustih izlazaka i zatvorenih polja koji nastaju rekonekcijom.” Dugotrajnost ovih helikalnih izlijeva predstavlja važno otkriće, a tim istraživača vjeruje da bi ovaj proces mogao biti univerzalna značajka i kod manjih mlaznica.
Međutim, ostaje nejasno hoće li ovi izljevi napustiti Sunce i pridonijeti solarnom vjetru ili će se vratiti u kromosferu. Za nastavak istraživanja bit će potrebno dodatno praćenje Solar Orbitera i drugih letjelica koje prate Sunce, poput ESA-ine misije Proba-3. Ovo istraživanje objavljeno je u The Astrophysical Journal.
