NASA Voyager: Kraj jednog doba u istraživanju svemira
Ako pratite vijesti vezane uz Voyager, sigurno ste primijetili da stari istraživački brodovi polako isključuju svoje instrumente dok NASA pokušava očuvati energiju i izvući više znanstvenih podataka iz preostalih tereta. U najnovijem gašenju, eksperimenti s kozmickim zračenjem na Voyageru 1 i instrumenti za niskoenergetske nabijene čestice na Voyageru 2 isključeni su u ožujku. Jedan od instrumenata koji troši najviše energije – kamere na oba broda, korištene za slanje predivnih slika planeta – isključene su dugo prije toga.
Povijest Voyager misija
U 1989. godini, Voyager 2 – svjež iz iskustva prvih bliskih promatranja i fotografija ledenog diva Neptuna – isključio je svoje širokokutne i uskokutne kamere kako bi NASA-ini inženjeri mogli iskoristiti energiju i računalnu memoriju za instrumente koji prikupljaju podatke o solarnoj vjetrovi i međuzvjezdanom prostoru. Voyager 1 zadržao je svoje kamere malo duže, snimajući posljednje fotografije 14. veljače 1990. godine, prije nego što su zahtjevi za energijom na drugim instrumentima prisilili NASU da i njegovu kameru isključi.
Zadnje slike i “Pale Blue Dot”
Za svoje posljednje slike, na udaljenosti od oko 6 milijardi kilometara (4 milijarde milja) od Sunca, sonda je usmjerila svoje kamere natrag prema nama i snimila “Portret obitelji Sunčevog sustava”. “To je jedina serija slika koja prikazuje Veneru, Zemlju, Jupiter, Saturn, Uranu i Neptun razasute oko Sunca,” objašnjava NASA, dodajući da “brod nikada neće letjeti dovoljno blizu nijednom astronomskom objektu da ponovno snimi slike.” Iako neki planeti nedostaju s portreta, koji je kompozit od 60 slika, slika Zemlje postala je legendarna i poznata kao “Pale Blue Dot”.
Carl Sagan i “Pale Blue Dot”
“To je ovdje. To je dom. To smo mi. Na toj točki su svi koje volite, svi koje poznajete, svi za koje ste ikada čuli, svaki ljudski bić koji je ikada postojalo, provelo je život… na čestici prašine suspendiranoj u sunčanoj zraci,” napisao je američki astronom i planetarni znanstvenik Carl Sagan u svojoj knjizi “Pale Blue Dot: Vizija ljudske budućnosti u svemiru”. Dodao je da možda nema boljeg dokaza o ljudskoj taštini od te udaljene slike našeg malog svijeta te naglasio da to ukazuje na našu odgovornost da se međusobno ponašamo s više suosjećanja i da čuvamo i cijenimo taj blijedi plavi skuten, jedini dom koji smo ikada znali.
Završne misije i budućnost
Bila je to spektakularna završna slika Sunčevog sustava, koja se nije ponovila. “Samo tri svemirska plovila su bila u mogućnosti napraviti takvo promatranje s takve udaljenosti: Voyager 1, Voyager 2 i New Horizons,” dodaje NASA. “Ostaje to prvi i jedini put – za sada – da je svemirski brod pokušao fotografirati naš domaći solarni sustav.”
A da li bi NASA mogla ponovno uključiti kamere i snimiti više slika našeg doma? Vjerojatno ne u ovom trenutku. “Menadžeri misije su uklonili softver s oba broda koji kontrolira kameru. Računala na tlu koja razumiju softver i analiziraju slike više ne postoje,” objašnjava NASA. “Kamere i njihovi grijaci također su godinama izloženi vrlo hladnim uvjetima u dubokim dijelovima našeg Sunčevog sustava. Čak i da su menadžeri misije ponovno stvorili računala na tlu, učitali softver na brodove i ponovno uključili kamere, nije sigurno bi li one uopće radile.”
Na pozitivnoj strani, i dalje primamo redovne znanstvene podatke s ovih nevjerojatnih svemirskih plovila, prvih koji su otkrili zid temperature od 30.000-50.000 kelvina (54.000-90.000 stupnjeva Fahrenheita) na rubu našeg Sunčevog sustava.
Zaključak
Postignuća misija Voyager ostaju simbol ljudske radoznalosti i istraživačkog duha. Čak i dok polako isključuju svoje instruments, njihova ostavština živi kroz podatke koje su prikupili i slike koje su snimili, podsjećajući nas na bezgranične prostore koje tek trebamo istražiti.
