Otkriće potencijalne egzoplanete oko pulsara PSR J0337+1715
Astronomi su otkrili dokaze o postojanju planeta koji može imati oko polovinu mase Mjeseca, a koji orbitira pulsarom PSR J0337+1715. Ako se potvrdi, ovo bi mogao biti najmanje masivan planet koji smo ikada uočili izvan našeg Sunčevog sustava. Pulsari i objekti koji se oko njih vrte već su među najekstremnijim i najneobičnijim objektima koje poznajemo, stoga bi svaki potencijalni planet prošao izvanredan put opstanka.
Pulsar PSR J0337+1715 – jedinstven laboratorij za testiranje teorije
Do danas znamo o tisućama pulsara – brzim neutronskim zvijezdama koje emitiraju pulse radio valova – ali je PSR J0337+1715 jedinstven i predstavlja idealno mjesto za testiranje Einsteinove Teorije opće relativnosti. Iako je neutronska zvijezda sama po sebi prilično obična, ona se nalazi u orbiti s dva bijela patuljka, stvarajući sustav koji je sličan klasičnom problemu tri tijela.
Dr. Guillaume Voisin sa CNRS-a već neko vrijeme sumnja da postoji četvrti element u ovom sustavu – mali planet koji utječe na intervale između pulsara J0337+1715. Sada, Voisin i njegovi suradnici tvrde da imaju više dokaza o njegovu postojanju, s procjenom mase koja iznosi otprilike polovicu mase Mjeseca.
Izazovi u fizičkim teorijama
Teorija opće relativnosti, koja se smatra jednim od najvažnijih otkrića u fizičkoj znanosti, često se sukobljava s kvantnom mehanikom, što dovodi znanstvenike na dugi put pomirenja našeg razumijevanja vrlo velikog i vrlo malog. Više alternativnih teorija opće relativnosti predloženo je kako bi se postigli neodvojivi rezultati u većini situacija, ali se razlikuju u ekstremnim okolnostima.
U tom kontekstu, zvjezdani sustavi dovoljno jaki da služe kao laboratoriji za testiranje opće relativnosti su vrlo traženi – a J0337+1715 sa svoja dva bijela patuljka smatra se jednim od najboljih.
Galileo i Einstein: Fundamentalni principi gravitacije
Jedan od principa na kojem se temelji Einsteinova teorija postavio je Galileo prije nekoliko stoljeća, a odnosi se na to da objekti u vakuumu padaju istom brzinom, bez obzira na njihovu masu. Pokreti J0337+1715 mogu se izmjeriti iznimno precizno jer utječu na vrijeme s kojim primamo njegove radio pulseve.
Pulsar je zaključan u orbiti od 1.6 dana s jednim bijelim patuljkom, dok ga drugi bijeli patuljak okružuje svake 327 dana. Njihove interakcije omogućuju istraživačima da mjere reagiraju li pulsar i unutarnji bijeli patuljak jednako na gravitaciju udaljenijeg patuljka, prema predviđanjima Einsteina i Galileja.
Potencijalna egzoplaneta sipka između Plutona i Merkura
Nedavna istraživanja sugeriraju da bi lagani objekt mogao biti objašnjenje za signale koje primamo iz ovog sustava. Iako bi samo dugotrajna promatranja mogla donijeti konačne odgovore, istraživači izračunavaju da bi njegovu masu mogla biti oko 0.4% mase Zemlje, što bi značilo da bi mogao biti najlakši egzoplanet zabilježen do sada.
Ovaj planet bi se mogao nalaziti u masovnom razmaku između Plutona i Merkura, izazivajući nova pitanja o tome što zapravo znači biti planet. Njegova orbita bi trajala otprilike osam godina, bila bi vrlo izdužena i pod oštrim kutom prema ravnini većih objekata u sustavu.
Završna misao
Iako je teško zamisliti planet koji bi mogao preživjeti eksploziju supernove koja se događa pri formiranju pulsara, otkrića poput ovoga otvaraju nova vrata na znanstvenom polju. Ako se potvrdi postojanje ovog planeta, njegovo istraživanje moglo bi zasigurno obogatiti naše razumijevanje svemira i evolucije planetarnih sustava.
Studija o ovom otkriću objavljena je otvorenog pristupa u časopisu Astronomija i Astrofizika, pa svi zainteresirani mogu pratiti daljnja istraživanja i rezultate.
