Nova Istraživanja O Masovnim Izumirenjima: Mogući Utjecaj Supernova
Prema novom istraživanju, dva od pet potvrđenih masovnih izumiranja na Zemlji mogla su biti uzrokovana eksplozijama supernova, koje su oslabile ozonski sloj planeta. Iako su prethodne teorije sugerirale slične uzroke, ova studija pruža rigoroznije dokaze u prilog ovoj ideji.
Masovna Izumiranja kroz Povijest
Stopa izumiranja životinjskih i biljnih vrsta značajno je porasla tokom povijesti Zemlje, a pet događaja posebno se izdvaja zbog broja vrsta koje su nestale iz fosilnog zapisa. Najpoznatije je posljednje izumiranje, koje se odnosi na gubitak ne-ptičjih dinosaura, ali je zanimljivo da za to izumiranje postoji krater koji može biti datiran. Ostala četiri izumiranja, osobito kasni devonski i kasni ordinacijski događaji, nemaju takve dokaze. Naime, nema izravnih dokaza koji bi povezali supernove s ovim izumiranjima.
Dugoročne Posljedice Supernova
Eksplozije supernova proizvode viškove određenih radioaktivnih izotopa koji se s vremena na vrijeme mogu naći u sedimentima. Iako su porasti tih izotopa ranije povezivani s biološkim promjenama na Zemlji, čini se da takvi pokazatelji ne dosežu udaljenja od 372 milijuna godina unazad, koliko datira devonsko izumiranje.
- Kasni devonski događaj desio se prije 372 milijuna godina.
- Kasni ordinacijski događaj dogodio se 73 milijuna godina ranije.
Najbliži prihvaćeni uzrok ovih događaja su periode opsežne glacijacije, za koje bi drastično smanjenje ozonskog sloja moglo biti okidač. Postavlja se pitanje koliko blizu mora biti supernova da bi izazvala takve promjene.
Nove Smještaji i Učestalost Supernova
Nedavna istraživanja pružila su osnovu za ozbiljno razmatranje ove hipoteze. Istraživači su proveli popis O i B tipa zvijezda unutar jednog kiloparseka (oko 3,260 svjetlosne godine) od Sunca, što može pomoći u određivanju učestalosti supernova. Procjenjuje se da se supernova događa između 0.4 i 0.5 puta po stoljeću.
Ova brojka je niža od prethodnih procjena, što se može pripisati poboljšanjima u popisu OB zvijezda.
Osim toga, istraživači su izračunali stopu supernova blizu Zemlje, koja se poklapa s brzinom masovnih izumiranja povezanih s vanjskim silama, uključujući supernove. Procjenjuje se da, unutar opasne zone od 65 svjetlosnih godina, događaj supernove nastaje otprilike jednom u 400 milijuna godina.
Mogućnost Utjecaja na Glaciaciju
Iako veza između supernova i glacijacije nije tako očigledna, uništenje ozonskog sloja može značajno utjecati na klimu Zemlje. Otežano prodiranje ultraljubičastog svjetla moglo bi upropastiti osnovne organizme u prehrambenom lancu, uzrokujući val gladi i povećane mutacije.
Pitanje ostaje otvoreno – postoji mnogo drugih mogućih objašnjenja koja treba razmotriti. Do sada nismo pronašli neutronijske zvijezde ili crne rupe blizu Zemlje koje bi mogle biti tragovi supernova, no ostaci supernova izdaleka se mogu kretati kroz naš galaksijski sustav, potencijalno udaljeni tisućama svjetlosnih godina.
Zaključak
Istraživanje je objavljeno u časopisu Monthly Notices of the Royal Astronomical Society, a njegovi nalazi donose nova saznanja o mogućim uzrocima masovnih izumiranja na Zemlji. Ova saznanja otvorila su vrata dodatnim istraživanjima o vanjskim silama koje bi mogle oblikovati naš planet.