Razumijevanje Fermi Paradoxa: Gdje su svi vanzemaljci?
Možda ste čuli za Fermi Paradox, a ako niste, evo ga u nekoliko rečenica: S obzirom na visoku vjerojatnost postojanja vanzemaljskog života u svemiru, zašto nitko nije uspostavio kontakt? Ako postoje mnoge druge civilizacije, moguće daleko naprednije od nas, zašto ne rade ono što mi radimo, šaljući sonde i očajnički tražeći znakove života?
Teorija Velikog Filtra
Jedna od ideja koja se ističe je Veliki Filtr. Hipoteza sugerira da prije nego što vanzemaljske civilizacije postanu sposobne napustiti svoj solarni sustav i kolonizirati galaksiju, nešto se dogodi što im to onemogućava. Da je tome drugačije, očito bismo imali dokaze o tome u našoj vlastitoj galaksiji, Mliječnoj stazi.
Da bismo razumjeli tu problematiku, važno je razmotriti koje prepreke mogu postojati. Da li se radi o prijelazu iz višestaničnog života u životinje sposobne koristiti alate, ili prijelazu iz današnjeg stanja u galaktičke istraživače? Naša neznanja je to što čini ovu temu fascinantnom.
Trenutačne teorije i njihova impliciranja
Pitanje koje se postavlja je, jesmo li mi već prošli “Veliki Filtr” ili nas tek očekuje? Postoji mogućnost da većina vrsta ne preživi fazu jedinstaničnog života, dok smo mi uspješno prešli ovu prepreku. No, je li moguće da se nalazimo na rubu samouništenja, poput drugih vanzemaljskih civilizacija, možda kroz rat ili iscrpljivanje resursa prije nego što budemo sposobni napustiti ovu planetu?
Neki filozofi i znanstvenici iznose zabrinjavajuće tvrdnje prema kojima bi otkriće života, primjerice na Marsu, moglo imati negativne posljedice za našu situaciju u vezi s Velikim Filtrima. Profesor filozofije na Sveučilištu Oxford, Nick Bostrom, izrazio je nadu da potraga za izvanzemaljskim životom neće uroditi plodom.
Bostromova perspektiva o Velikom Filtru
U članku objavljenom u MIT Technology Review 2008. godine, Bostrom je pisao da bismo, pronađući vrlo jednostavne oblike života, mogli zaključiti da se Veliki Filtr javlja nakon te razine. Ukoliko bismo pronašli višestanični život, to bi dodatno suzio vrijeme kada se Veliki Filtr mogao dogoditi.
- Bostrom naglašava: “Jedan kriterij je da bi tranzicija trebala dogoditi samo jednom.”
- Primjeri poput leta, vida, fotosinteze i udova evolvirali su više puta, stoga su isključeni kao kandidati.
- Dugoročni evolucijski koraci koji su se događali nakon ispunjavanja preduvjeta ukazuju na to da su bili malo vjerojatni.
Ono što je intrigantno jest da je prijelaz iz životinja u ljude bio relativno kratak, geološki govoreći, što ga čini slabim kandidatom za Veliki Filtr.
Što bi značilo otkriće na Marsu?
U slučaju da bismo pronašli dokaze o kralježnjacima na Marsu (šansa je veoma mala, ali sanjajmo!), Bostrom bi to protumačio kao loše vijesti. To bi značilo da je većina Velikog Filtra još uvijek pred nama, te da ćemo se morati suočiti s vjerojatnošću izumiranja prije nego postanemo tehnološki zreli za putovanje kroz galaksiju.
On je rekao: “Takvo bi otkriće bilo strašan udarac. To bi bile najgore vijesti ikada objavljene na naslovnici novina.” Na taj način, Bostrom izražava svoj strah da će naša potraga za životom u svemiru naići na “mrtve stijene i bezvremenske pješčane površine” na Marsu ili na mjesecu Europe Jupitera, nadajući se boljoj budućnosti za čovječanstvo.
Zaključak
Iako postoje mnoge teorije o Fermi Paradoxu koje vrijedi razmotriti, Bostromov argument ukazuje na to da bi pronalazak dokaza o naprednim civilizacijama značio dobre vijesti. S druge strane, pronalaženje neadekvatnih faza života koje su se neovisno razvile u našem vlastitom sunčevom sustavu bilo bi katastrofalna informacija. Naša potraga za odgovorima u svemiru i dalje traje, a budućnost čovječanstva ostaje neizvjesna.
