Kako “Star Trek” Predstavlja Prava Fizika: Analiza Scene iz “Generations”
“Star Trek” nije samo izvrstan znanstveno-fantastični serijal; poznat je i po tome što je predviđao ili inspirirao stvarne tehnologije. Danas, znanstvenici koriste umjetnu inteligenciju unutar “holodecka” za svrhe obuke, napreduju prema izradi tricordera, a istražuju mogućnost stvaranja warp pogona prema zakonima stvarne fizike.
Ograničenje Znanstvene Točnosti
Međutim, nijedna znanstvena fantastika nije savršena reprezentacija stvarne znanosti, i zbog toga imamo “fi” na kraju. Jedan od primjera koji uzrujava Jeremyja Tinkera, izvanrednog profesora fizike na Sveučilištu New York, nalazi se u filmu “Star Trek Generations”. Ako ne želite da vam otkrijemo detalje iz ovog filma starog 30 godina, možda biste trebali prestati čitati sada.
Naime, glavni negativac, Dr. Tolian Soran, lansira projektil prema lokalnoj zvijezdi s namjerom da uđe u drugu dimenziju poznatu kao Nexus. Ono što Tinkera doista brine nisu dimenzije, već fizika samog projektila i njegov učinak na zvijezdu.
Problemi s Fizikom Projektila
- Brzina Projektila: Prvi problem koji Tinker ističe je brzina kojom projektil stiže do zvijezde. Ako pretpostavimo da je zvijezda bila otprilike na udaljenosti Zemlje od planeta na kojem su Picard i njegovi prijatelji, to ne bi imalo puno smisla. Naime, potrebno je otprilike 10 minuta da svjetlost s Sunca stigne do Zemlje, a projektil je stigao do zvijezde u nekoliko sekundi.
- Utjecaj na Zvijezdu: Druga, suptilnija, i zanimljivija točka odnosi se na proizvodnju svjetlosti u zvijezdama. Kada projektil udari u zvijezdu, Tinker objašnjava kako zvijezda odmah postaje vrlo slaba, gotovo potpuno crna. “Čak i ako bi ste ikako mogli zaustaviti fuziju u središtu zvijezde, ne biste primijetili promjenu na površini, barem ne dugo vremena,” kaže on.
Tinker objašnjava da fotoni ulaze u dugi put od 30.000 godina kako bi putovali iz središta zvijezde na površinu. Zatim, zvijezda se širi i obavija planet, opet kršeći zakone fizike.
Supernova i Njena Razumijevanja
Unatoč tome, Tinker pohvaljuje film zbog točnosti u prikazu supernove. “Ako zvijezda iznenada prestane proizvoditi energiju u svom središtu, doći će do kolapsa jezgre, a kasnije i vanjskog dijela zvijezde,” objašnjava. “Ove unutarnje i vanjske komponente sudaraju se, što je ono što nazivamo supernovom.”
Premda se supernove zapravo javljaju samo s vrlo masivnim zvijezdama, profesor spekulira kako bi, ako bi se mogao stvoriti projektil koji uzrokuje kolaps zvijezde, možda mogla nastati umjetna supernova slična onoj prikazanoj u filmu, ali na daleko sporijoj vremenskoj ljestvici.
Zaključak: “Star Trek” i Stvarna Fizika
Znanost i znanstvena fantastika često se prepliću, ali “Star Trek” nas podsjeća kako fikcija može inspirirati znanstvena istraživanja. Iako filmovi poput “Star Trek Generations” mogu sadržavati znanstvene netočnosti, oni potiču gledatelje na razmišljanje o stvarnim znanstvenim konceptima i mogućim otkrićima u budućnosti.
