Otkrivanje “Paukova” na Marsu: Što nam nova istraživanja govore?
Kao što smo istraživali planete i mjesece Sunčevog sustava putem sondi i orbiterima, naišli smo na mnoštvo neobičnih značajki, od “Velike plave mrlje” na Jupiteru do znakova nečega što se pokreće ispod leda Europe. Jedan posebno upečatljiv fenomen, koji nekako izaziva našu pareidoličnu percepciju, su takozvani “paukovi” na Marsu.
Upoznajte “Paukove” na Marsu
Slike koje pokazuju južni polarni dio Crvene planetu donose neobičnu visoku sliku divovskih pauka na površini planeta. Na sreću po sve ljubitelje Marsa, ti “paukovi” nisu divovski martijanski pauci, a znanstvenici imaju dobar uvid u to kako se oni formiraju.
Vodeća hipoteza, poznata kao Kiefferov model po znanstveniku koji ju je predložio, sugerira da su ti fenomeni povezani s grijanjem i hlađenjem planetarne površine tijekom sezona. Tim koji istražuje ovaj fenomen objašnjava: “U ovom modelu, sunčeva svjetlost prodire kroz prozirni ledeni sloj u proljeće, a zračenje dolazne topline se zarobljuje, zagrijavajući regolit ispod leda i uzrokujući sublimaciju nepropusnog leda sa svoje baze.”
Kako nastaju “paukovi”?
Prema istraživačima, proces erozije “paukova” uključuje visoko brzinu plinova koji brišu regolit ispod ledene ploče, dok se na površini leda stvaraju fanovi i varijacije točaka, koje je ispuhao oblak praha i plinova. Iako je Kiefferov model široko prihvaćen od otkrića ovih fenomena, tim je želio replicirati značajke u laboratoriju kako bi odgovorio na pitanja o tome jesu li ovi “paukovi” još uvijek aktivni ili su samo relikti prošle marsovske ere.
Laboratorijska istraživanja na NASA-i
Reprodukcija hladnih, niskotlačnih uvjeta Marsa nije jednostavna. Tim je koristio komoru za testiranje hlađenu tekućim dušikom, poznatu kao Dirty Under-vacuum Simulation Testbed for Icy Environments (DUSTIE) u NASA-inom Laboratoriju za jet pogon (JPL). Unutar DUSTIE-a postavili su tlo koje bi repliciralo marsovsko tlo, prije nego što su pumpali ugljikov dioksid u komoru kako bi stvorili dovoljno debeli sloj leda za eksperimente.
Zatim su led zagrijavali iznutra kako bi simulirali mehanizam grijanja koji se smatra aktivnim na Marsu. Nakon mnogih pokušaja, tim je konačno uspio, a vodeća autorica Lauren McKeown iz NASA-inog JPL-a svjedočila je kako su se oblakovi iznenada pojavili, bacajući regolit u zrak.
Iznenađujući nalazi
“Ovo se dogodilo kasno u petak navečer, i menadžerica laboratorija je upala zbog mog vikanja,” izjavila je McKeown o trenutku kada je njezina petogodišnja potraga za stvaranjem tih oblaka došla do kraja. “Pomislila je da se dogodila nesreća.”
Osim što pružaju dodatne dokaze da je Kiefferov model uglavnom ispravan, tim je pronašao neka iznenađenja. “Naši oblačići stvorili su morfologije pukotina koje su izgledale kao da su posljedica sublimacije intersticijskog leda unutar regolita, a ne erozije plinovima na sučelju leda,” objašnjava tim.
Zaključak: Što dalje?
Tim zaključuje da bi erozija aktivnim CO2 mlazovima mogla biti složenija nego što prvotni Kiefferov model opisuje. Uz “paukove”, ovaj mehanizam bi mogao doprinijeti stvaranju drugih tipičnih marsovskih oblika, poput poligonalnih terena. Također sugeriraju da bi druge značajke kao što su pješčane brazde i aktivni dendritski jarci mogle biti rezultat istog mehanizma, iako su potrebna daljnja istraživanja.
Ovaj uzbudljiv studij objavljen je u časopisu The Planetary Science Journal i donosi nove uvide u našu razumijevanje Marsa!
