Istrazivanje Mjeseca: Otkrivač Moonquakes i Seizmička Tomografija
U 1970-ima, astronauti su postavili tri seizmografa na Mjesečevu površinu kako bi prikupili podatke između listopada 1976. i svibnja 1977. godine. Nedavna studija ponovno je analizirala te seizmografske podatke otkrivajući da neki od ponavljajućih potresa dolaze s lunarne Apollo 17 letjelice. Ovaj zanimljivi uvid pruža uvid u unutrašnju strukturu Mjeseca i njegove geološke procese.
Kako Mjesec reagira na potrese?
Kada se potresi javljaju na Zemlji, energija se širi u svim smjerovima. Mjerenjem potresa na različitim lokacijama, znanstvenici mogu stvoriti kartu unutrašnjosti Zemlje. S obzirom na različite gustoće stijena i tekućina, valovi se kreću različitim brzinama, što geolozima omogućava da prepoznaju vrste materijala kroz koje prolaze. Ovaj proces poznat je kao seizmička tomografija.
Apollo program SAD-a postavio je niz seizmografa na Mjesecu kako bi istražio njegovu strukturu na sličan način. Analizom podataka, znanstvenici su saznali da Mjesec ima unutarnje jezgro promjera oko 500 kilometara, što je znatno manje gusto nego Zemljino jezgro.
Što uzrokuje moonquake?
Moonquakes se ne vjeruje da uzrokuju pomaci tektonskih ploča, kao što je slučaj na Zemlji. Umjesto toga, pretpostavlja se da gravitacija Zemlje stvara čvrst plimni stres na Mjesecu, koji dovodi do pukotina i trenja između komada. Ostale vrste moonquake-a, zabilježene od strane Apollo seizmografa, najvjerojatnije su rezultat udara meteoritā, dok su duge, plitke moonquakes malo složenije za objašnjenje s obzirom na dostupne podatke.
Nova studija i otkrića od strane Caltecha
U novoj studiji, istraživači sa Caltecha koristili su strojno učenje za analizu podataka sa tri seizmografa postavljena od strane posade Apollo 17, nekoliko stotina metara od njihove baze. Znanstvenici su otkrili da su moonquakes bili redoviti, odvijajući se svakog popodneva kada se Mjesečeva površina počela ponovo hladiti. Međutim, ujutro su našli neobične ponavljajuće signale koje prirodne pojave nisu mogle objasniti.
“Svako lunarno jutro, kada sunce udari u lunarni modul, počinje se kretati,” rekao je Allen Husker, istraživački profesor geofizike i jedan od autora nove studije. “Svakin pet do šest minuta, tijekom pet do sedam zemaljskih sati, potresi su izuzetno redoviti i ponavljajući.”
Tim je utvrdio da su ovi potresi dolazili iz samog Apollo 17 lunar modula. Kako se modul zagrijavao tijekom jutra, počeo se širiti, a vibracije su zabilježili obližnji seizmografi. Osim što predstavlja fascinantno otkriće, tim vjeruje da bi to moglo pomoći budućim misijama na Mjesecu u razumijevanju kako se oprema širi i smanjuje dok je na lunarnoj površini.
Što nas čeka u budućnosti?
Prije nego što se ponovno uputimo na Mjesec, ili možda čak i započnemo s radom na lunarnoj bazi, željet ćemo istražiti korisne mineralne depozite ispod površine. “Nadam se da ćemo moći mapirati podzemna krateriranja i tražiti depozite,” dodao je Husker. “Postoje i određene regije u kraterima na Mjesečevu Južnom Polu koje nikada ne vide sunčevu svjetlost; one su trajno u sjeni. Ako bismo mogli postaviti nekoliko seizmografa tamo, mogli bismo potražiti vodeni led koji može biti zarobljen u podzemlju; seizmički valovi putuju sporije kroz vodu.”
Trenutačno, lunarni Vikram lander iz Indije nalazi se u blizini Južnog pola, opremljen seizmografom, i otkriva potencijalne pokrete ispod površine. Ova otkrića su u fazi istraživanja. Istraživanje je objavljeno u časopisu JGR Planets.
Zaključak
Ova nova otkrića o moonquakima ne samo da poboljšavaju naše razumijevanje Mjeseca, već također otvaraju vrata budućim istraživanjima i misijama na našem prirodnom satelitu. Kako napredujemo u razvoju tehnologije i znanja, Mjesec bi mogao postati ključna točka za buduće ljudske aktivnosti u Svemiru.
