Je li naš svijet simulacija? Razumijevanje teorije simulacije
Uzbudljiva i pomalo zastrašujuća teorija sugerira da bi naš život mogao biti simulacija, što je koncept koji je populariziran kroz filmove poput “Matrici”. Prema nekim forumima na internetu, mnogi ljudi vjeruju da živimo u stvorenom svijetu, gdje su naš život i stvarnost produkt naprednih bića. No, koliko je zapravo moguć taj koncept?
Teorija simulacije i Nicks Bostrom
Filosof Nick Bostrom ističe da postoji nekoliko mogućih scenarija. Prema njemu, može se dogoditi jedno od tri:
- Čovječanstvo izumire prije nego što razvijemo ‘simulacije predaka’
- Gubimo interes za provođenje takvih simulacija
- Čovječanstvo razvija brojne simulacije naših predaka
Bostromova teza tvrdi da, ako je treća opcija točna, svaka svjesna bića bi trebala pretpostaviti da su simulirana, budući da bi simulirani entiteti daleko nadmašili one u osnovnoj stvarnosti.
Istraživanje astrofizičara Franco Vazza
Međutim, kako se pokazalo, ideja simulacije nije tako moguća. U nedavnom istraživanju, astrofizičar Franco Vazza iz Bologne analizirao je mogućnosti simulacije svemira. Vazza ističe da je ključno razumjeti da je ‘informacija fizička’, što znači da svako brojčano računanje zahtijeva značajnu energiju i resurse.
Prvo pitanje koje postavlja je može li cijeli svemir biti simuliran. Njegov odgovor je jasan – naš promatrani svemir ne može biti u potpunosti rekreiran, jer bi to zahtijevalo energiju “nepredstavljivo” veliku.
Simulacije Zemlje i mogućnosti
Vazza dalje ispituje može li se Zemlja simulirati kao cjelina. Čak i ovdje, energija potrebna za pokretanje takve simulacije nije praktična. Prema njegovom istraživanju, da bi simulacija ‘samo’ planete poput Zemlje bila moguća, zahtijevalo bi se pretvoriti cijelu zvjezdanu masu tipičnog globularnog klastera u energiju.
Vazza također razmatra ideju “nisko-razlučne” simulacije, gdje bi se izvodili samo eksperimenti koje ljudi mogu vršiti. Iako se ovdje čini da su energetski zahtjevi svedeni na razinu koju bi Sunce moglo osigurati u roku od nekoliko minuta, dobivanje informacija iz takve simulacije ponovno bi zahtijevalo enormne računalne resurse.
Zaključak: Što znača za teoriju simulacije?
U sažetku, Vazza zaključuje da su svi pristupi testirani u ovom radu zahtijevali pristup nevjerojatnim količinama energije ili računalne snage, što implikacije o Impossibility of a ‘Matrix’ scenariju (teorija simulacije) čini vrlo vjerojatnima.
Unatoč visokom stupnju skepticizma spram ideje da živimo u simulaciji, Vazza ostavlja lakoću svima koji se nadaju da je svijet stvoren od strane ljudskih nasljednika. Čak i ako naš svijet nije simulacija, misterije koje čeka fizičku znanost su toliko brojne da će znanost ostati fascinantna i bez ovog spekulativnog koncepta.
Za sve ljude koji su razmišljali o ovoj temi, bit će zanimljivo pratiti kako se rasprave i istraživanja budu razvijala. Iako možda nismo u simulaciji, misterije svemira su još uvijek neistražene i nevjerojatne.
