Posljednji Granice Našeg Sunčevog Sustava: O Izvanrednoj Misiji Voyager Proba
Uvod
U 1977. godini, NASA je lansirala Voyager 1 i Voyager 2, dva probna broda koja su imala zadatak proučiti granice našeg Sunčevog sustava i međuzvjezdani medij između zvijezda. Ove sonde su jedinstvene, ne samo zbog svojih znanstvenih dostignuća, već i zbog nevjerojatnih temperatura koje su zabilježile na svom putovanju kroz “zid vatre”. Ovaj članak će vas provesti kroz fascinantna otkrića Voyager proba i objasniti što točno čini granicu našeg Sunčevog sustava.
Što Je Heliopause?
Granica Sunčevog sustava može se definirati na nekoliko načina, uključujući:
- Gdje se završavaju planeti
- Oortov oblak, koji predstavlja granicu gravitacijskog utjecaja Sunca
- Heliopause, gdje Sunčevo magnetsko polje susreće međuzvjezdani medij
NASA opisuje heliopause kao točku gdje “solarni vjetar”, stalni protok nabijenih čestica iz Sunca, prestaje putovati i gdje se stvara ravnoteža između solarnog i međuzvjezdnog vjetra. “Ova ravnoteža uzrokuje da solarni vjetar skrene natrag i teče niz rep heliosfere,” objašnjavaju stručnjaci iz NASA-e.
Povijesni Trenuci Voyager Proba
Dana 25. kolovoza 2012. godine, Voyager 1 postao je prvi svemirski brod koji je prešao heliopause, dok je Voyager 2 taj korak učinio 2018. godine. Prije ovih misija, znanstvenici nisu točno znali gdje se granica heliopauze nalazi, no različite udaljenosti na kojima su svale naišle na ovu granicu podržale su nekoliko teoretskih predviđanja.
NASA je istaknula da “granica heliopauze može putovati kako se aktivnost Sunca mijenja, poput pluća koja se šire i skupljaju pri disanju.” Ova otkrića ukazala su na složenost Sunčevog sustava i njegovih granica.
Učinci Na Planetarna Znanstvena Istraživanja
Iako heliopause nije tvrda granica, već više “zid”, tijekom svog prolaska, obe sonde su zabilježile temperature između 30,000 i 50,000 kelvina (54,000-90,000 stupnjeva Fahrenheita). Zanimljivo je da su preživjele ovu opasnu “vatrenu stijenu” jer su šanse za sudare u tom rijetkom dijelu svemira vrlo niske. Zbog toga nije došlo do znatnijeg prijenosa topline na sonde.
Otkrića I Novi Podaci
Voyager sonde i dalje pružaju podatke izvan ovog “zida”, a zajedno su otkrile nekoliko iznenađenja prilikom prvog pogleda izvan Sunčevog sustava. Na primjer, instrument za mjerenje magnetskog polja Voyager 2 potvrdio je iznenađujući rezultat s Voyager 1: magnetsko polje u regiji koja se nalazi odmah izvan heliopauze paralelno je s magnetskim poljem unutar heliosfere.
Zaključak
Misije Voyager proba su izvanredan primjer ljudske znatiželje i istraživačkog duha. Njihova otkrića ne samo da proširuju naše razumijevanje granica Sunčevog sustava, već i otkrivaju mnoge nepoznanice o međuzvjezdanom mediju. Svi ovi podaci pomažu znanstvenicima da bolje razumiju kako Sunčev sustav funkcionira i kako se ponaša u svemiru. Uzbuđenje daljnjih istraživanja i otkrića samo raste dok Voyager probe nastavljaju svoju misiju daleko od Zemlje.
