Najjača geomagnetska oluja od 2017. godine: Što smo saznali iz Carringtonovog događaja
Prošle noći Zemlja je doživjela najjaču geomagnetsku oluju od 2017. godine, no u usporedbi s Carringtonovim događajem iz 1859. godine, ova oluja je bila minorna. Istraživanjem je otkriveno da je ometanje Zemljinog magnetskog polja tijekom Carringtonovog događaja bilo daleko veće nego što se ranije procjenjivalo. Ovo otkriće naglašava koliko je moderna društva ranjiva na ponavljanje sličnih događaja.
Učinak Carringtonovog događaja na Zemlju
1. rujna 1859. godine, Sunce je ispustilo elektrificirani plin i subatomske čestice u količini koja odgovara energiji od 10 milijardi atomski bombi prema Zemlji. Ova iznenadna eksplozija uzrokovala je kvarove u telekomunikacijama, doslovno šokirajući operatore i izazivajući požare u sustavima. Svjetlost aurora bila je toliko jaka da su ljudi na sjeveru mogli čitati novine samo pomoću nje.
Solarne oluje su se događale tijekom cijele povijesti Zemlje, ali naši proračuni o njihovoj veličini oslanjali su se na vrlo neizravne mjere, poput prisutnosti određenih radioizotopa u godovima drveća. Stoga su naši podaci o tome koliko zapravo solarne oluje mogu biti snažne ograničeni na manje od dva stoljeća.
Nova otkrića iz prošlost
Na sreću, ukoliko bi se Carringtonov događaj dogodio nekoliko desetljeća kasnije, njegov utjecaj na električni sustav bio bi znatno ozbiljniji, jer bi postojali električni sustavi i dugolinijski željeznički sustavi. No u tom slučaju bismo bolje poznavali njegovu veličinu.
Vizualni podaci iz Greenwich i Kew opservatorija pokazali su promjene u snazi i smjeru Zemljinog magnetskog polja, većinom uslijed solarne aktivnosti. Od 1838. godine, Greenwich je mjerio geomanetizam koristeći svjetlost koja se reflektira s zrcala montiranih na magnetiziranim metalnim komadima. Ovaj sustav nije bio predviđen za tako ekstremne promjene kao što su se dogodile 1859.
Digitalizacija magnetograma: Novo doba istraživanja
Digitalizacija ovih magnetograma otkrila je dodatne informacije o Carringtonovom događaju. Istraživači, predvođeni dr. Ciaranom Begganom iz Britanskog geološkog instituta, procijenili su brzinu promjene magnetskog polja na minimum od 500 nT/min. Ovi podaci su izvanredni, s obzirom da se očekuje da će proljetne oluje izazvati promjene od 350-400 nT/min na latitudu Londona.
Beggan naglašava: “Gledajući brzinu promjene … to je barem 500 nanotesla po minuti, što podupire ono što suoriginalni dokumenti iz 1861. sugerirali. Opet dokazujemo da je Carringtonova oluja bila izniman događaj.”
Značaj ovih otkrića za budućnost
Kako se razvija moderna tehnologija, ova nova saznanja o Carringtonovom događaju upozoravaju nas na potencijalne opasnosti kojima smo izloženi u mrežnom svijetu. Iako su povijesni podaci bili ograničeni, moderni alati omogućuju nam bolje razumijevanje i pripremu za moguće buduće solarne oluje.
Zaključak
U svijetu punom tehnologije, znanje o prošlim geomagnetskim događajima poput Carringtonovog je od krucijalne važnosti za pripremu društva za buduće izazove. S novim istraživanjima i digitalizacijom starih podataka, postajemo bolje opremljeni za suočavanje s potencijalnim prijetnjama iz svemira.
