Otkrivanje tajni mjesečeve magnetizacije
Uvod
Na Mjesecu danas ne postoji inherentna magnetnost, što stvara mnoge nejasnoće, osobito kada su u pitanju magnetizirane stijene na njegovoj površini. Odakle dolaze ove stijene? Istraživači s Massachusetts Institute of Technology (MIT) predlažu odvažnu hipotezu: Mjesec je nekada imao slab magnetski polj, a zatim je doživio iznenadni porast magnituda uslijed nevjerojatnog udara. U ovom članku istražujemo ova nova saznanja i njihove potencijalne implikacije.
Hipoteze istraživača
Prema MIT-ovim stručnjacima, Zemljino magnetsko polje generira se duboko u njenom unutrašnjosti, gdje se otapaljenu jezgru vrti oko svoje osi. Ovaj fenomen naziva se geodinamo. Mjesec bi također mogao imati sličan sustav, ali 50 puta slabiji zbog svoje manje veličine u usporedbi s našom planetom.
Istraživači sugeriraju da bi udar sličan onome koji je oblikovao bazen Imbrium, more kiša na prednjem dijelu Mjeseca, mogao da je dovoljno izmijenio površinski materijal da stvori oblak plazme. Ova plazma bi mogla odigrati ključnu ulogu, interagirajući s slabim magnetskim poljima i stvoriti povećanje magnetizma koje je ostavilo svoj trag u stijenama.
Značaj istraživanja
Prema izraženim riječima glavnog autora, Isaaca Narretta, diplomanta na MIT-u iz Odjela za Zemlju, atmosferu i planetarne znanosti: “Postoje veliki dijelovi mjesečeve magnetizacije koji su još uvijek neobjašnjeni. Međutim, većina jakih magnetskih polja koja su mjerena od strane svemirskih letjelica može se objasniti ovim procesom – posebno na daljoj strani Mjeseca.”
Uzorci stijena koje su prikupili astronauti iz Apollo misija i mjerenja iz orbite pokazali su ovu neočekivanu snagu magnetizma. Ranije je sugerirano da su solarno magnetsko polje i udar mogli stvoriti porast magnetizma, no simulacije nisu potvrdile ovu hipotezu.
Testabilnost hipoteze
Istraživački tim smatra da bi kombinacija slabog mjesečevog dinama i udarnog vala plazme trebala biti dovoljna za objašnjenje visokog magnetizma nekih površinskih stijena. Ono što je još uzbudljivije jest da je ova hipoteza testabilna. Mogle bi se pronaći stijene koje pokazuju i udarni šok i visok magnetizam u blizini južnog pola Mjeseca, na daljoj strani. To su područja koja će posjetiti Artemis program kada se ljudi vrate na Mjesec.
Zaključak
“Mjesecova magnetizacija dugo je bila zagonetka – potječe li iz udara ili iz dinama?” dodaje ko-autor Rona Oran, također s MIT-a. “Mi sugeriramo da postoji malo oboje. I to je testabilna hipoteza, što je zaista korisno.” Ova studija objavljena je u časopisu Science Advances i može nas dovesti korak bliže odgovoru na tajne mjesečeve magnetizacije. Odgovori bi mogli biti samo na nekoliko godina udaljeni.
Pratite našu stranicu za najnovija istraživanja i otkrića o Mjesecu i drugim nebeskim tijelima!
