Papinski Imena: Povijest i Značenje
Uvod
Monarsi su otkako su zasjeli na svoje prijestolje nosili regnalna imena, a ova tradicija posebno se ističe u slučaju papa. Izbor imena ne samo da nosi simboliku, već i poštu prema preminulim papama. No, ovo nije uvijek bilo pravilo. Zanimljivo je da je do izbora pape sv. Petra promjena imena bila rijetka praksa.
Kako je Papinska Tradicija počela
Do pape Ivana II. nije se zahtijevala promjena imena prilikom izbora na Petrov tron. Ivan II. je bio papa nešto više od dvije godine, od 2. siječnja 533. do 8. svibnja 535. Tijekom njegove kratke papinske vladavine dogodili su se značajni događaji:
- Prisilio je biskupa Contumeliosusa iz Riza na izolaciju zbog preljuba.
- Ekskomunicirao je Acoemetae, red monaha poznat kao “besane duše”, koji su neprekidno slavili božanske službe.
Najveći utjecaj pape Ivana II. na Crkvu rezultat je njegove odluke o promjeni imena. Izvorno je bio poznat kao Mercurius, prema rimskom bogu glasniku, i planeti Merkur. Stoga je izabrao ime Ivan, a kako je prethodni papa Ivan bio na tronu deset godina ranije, postao je Ivan II.
Kasniji Razvoj Tradicije
Praksa promjene imena postala je sve češća tek s papom Ivanom III., koji je 25 godina nakon Ivana II. promijenio svoje ime. Tijekom mnogih godina, mnoga papinska imena su se već koristila u Crkvi. Na primjer, papa Lando iz 913. godine bio je posljednji papa koji je nosio ime koje nije ranije korišteno, sve do pape Franjo.
S papom Ivana XIV. (rođenim Pietrom Canepanova) 983. i s papom Grgurom V. (rođenim Brunom Von Kärnten) 996., tradicija papinskih imena postaje ustaljena. S obzirom na to da je papa Ivan II. smatrao da je njegovo originalno ime previše povezano s paganskim i kozmičkim simbolima, saznaćemo kako je kasnije došlo do svijesti Vatikana o astronomiji.
Astronomija i Vatikan
Vatikanska povijest uključuje zanimanje za astronomiju, a papa Grgur XIII. zaslužan je za uspostavu današnjeg kalendara koji je razvijen uz upotrebu astronomskih podataka. Ovaj kalendar doveo je do “nestanka” od 10 dana u 1582. godini.
Osim toga, Sveti ured osnovao je i istraživačku instituciju za astronomiju, Specola Vaticana, koja je tijekom godina značajno doprinijela astronomskoj znanosti. Čak su i četiri časne sestre i desetine isusovaca dobile asteroide nazvane po njima zbog svojih doprinosa u katalogiranju zvijezda.
Zaključak
Rad Vatikanske opservatorije ne prestaje ni danas, kao što pokazuje i rad brata Boba Mackea, kustosa meteorita, koji je razvio alat za mjerenje volumena uzoraka asteroida Bennu skupljenih pomoću misije OSIRIS-REx. Ova kombinacija tradicije, znanosti i vjere pokazuje koliko je bogata povijest Katoličke crkve, a papinska imena ostaju važan dio njezinog nasljeđa.
