Putovanje između zvijezda: Da li nam Alpha Centauri može poslati materijal?
Putovanje između zvijezda zvuči kao velika avantura, ali u stvarnosti, ljudima je takvo putovanje izvan dohvata zbog dugih vremenskih okvira koji nadilaze životni vijek. Ipak, nebeska tijela poput asteroida i kometa mogu putovati od jednog zvjezdanog sustava do drugog. Do sada smo zabilježili dva takva objekta: komet Borisov i ‘Oumuamua, koji su nekako uspjeli preći prostrano svemirsko prostranstvo i ući u naš Solarni sustav.
Kuda dolaze ovi objekti?
Iako ne znamo odakle dolaze, znanstvenici se pitaju kakve su šanse da naš najbliži zvjezdani sustav šalje objekte prema nama. Alpha Centauri je trostruko zvjezdani sustav, a jedna od njegovih zvijezda, Proxima Centauri, zapravo je najbliža zvijezda Suncu, udaljena 4,25 svjetlosne godine. Ova zvjezdana sistema nije zatvoren; zvijezde imaju veliku gravitacijsku sferu utjecaja, ali neki objekti se mogu lako rasporediti i poslati prema drugoj zvijezdi.
Brzina Alpha Centauri
Ono što je zanimljivo jest to da se sustav Alpha Centauri kreće prema Suncu brzinom od 22 kilometra u sekundi (49.000 milja na sat). Unutar otprilike 28.000 godina, bit će na svom najbližem udaljenosti – samo tri svjetlosne godine – prije nego što se ponovno udalji. Ova blizina i pristup čine Alpha Centauri sjajnim slučajem za proučavanje širenja međuzvjezdanih objekata.
Što su otkrili istraživači?
Cole Gregg i Paul Wiegert s Univerziteta Western Ontario procijenili su koliko bi svemirskih stijena iz Alpha Centauri moglo stići do našeg dijela svemira, i ta brojka je doista impresivna. Razmotrimo vanjski dio Solarnega sustava, Oortov oblak. To je oblak kometa i asteroida koji se može protezati do 1,5 svjetlosne godine od Sunca. Ako sustav Alpha Centauri gubi toliko objekata koliko i naš Solarni sustav, onda unutar Oortovog oblaka, Gregg i Wiegert procjenjuju da se nalazi oko jedan milijun međuzvjezdanih objekata većih od 100 metara (330 stopa) koji su nam poslane od strane našeg susjeda.
Gdje su svi ti objekti?
Pitanje je: gdje su onda svi ti objekti? Parafrazirajući Fermijev paradoks, objašnjenje je da su ti objekti mali, a svemir ogroman. Zapremina jednog od ovih objekata u usporedbi sa cijelim Oortovim oblakom je poput zapremine bijele krvne stanice u odnosu na veličinu Sunca. Šanse da pronađemo jedan od ovih objekata unutar orbite Saturna su vrlo male – samo jedan u milijun.
Pridonoseći novim otkrićima
Obradna vijest je da Solarni sustav postaje lakša meta dok se Alpha Centauri približava. Možda ćemo primiti više međuzvjezdanih objekata – do 10 puta više tijekom najbliže aproximacije. Ipak, postoji još mnogo mogućnosti za otkrića, jer Solarni sustav može prelaziti kroz milijun tokova ovakvih objekata.
Ako želimo nešto iz Alpha Centauri, trebamo razmišljati o manjim dimenzijama. Ako smanjimo granice veličine na bilo što veće od 100 mikrona (poput debljine ljudske kose), tada procjena znatno raste. Među mnogim meteoritima koji svake godine padaju na Zemlju, oko 10 njih je iz Alpha Centauri. Ovaj broj će se također povećati deset puta.
Zaključak: Nova istraživanja i mogućnosti
Duboko razumijevanje mehanizama kojima se materijal može prenijeti iz Alpha Centauri u Solarni sustav ne samo da produbljuje naše znanje o međuzvjezdanom transportu, već također otvara nove puteve za istraživanje povezanosti zvjezdanih sustava i potencijala za razmjenu materijala širom Galaksije. Ovaj rad je prihvaćen za objavu u The Planetary Science Journal, a verzija u preprintu dostupna je na arXiv.
