Izmjenjivanje Misterija: Tajanstveni Nestanak Zvijezda u Svemiru
U ponedjeljak, 19. srpnja 1952. godine, Astronomska opservatorija Palomar, smještena blizu San Diega u Kaliforniji, započela je istraživanje noćnog neba. Fokusirali su se na određeno područje i višekratno fotografirali doticajnu regiju u potrazi za nebeskim tijelima, poput asteroida, koja su prolazila ispred zvijezda, uzrokujući blago zamračenje.
Zagonetni Prvi Snimak
Te večeri, u 8:52, opservatorij je zabilježio sliku koja je prikazivala tri zvijezde blizu jedna druge. Međutim, kada je tim ponovno snimio istu regiju u 9:45, objekte više nije bilo na vidiku. Ovakvo iznenađenje u astronomiji nije česta pojava. Zvijezde mogu zamraka kao Betelgeuse ili eksplodirati ostavljajući trag svjetlosti satima ili danima, ali ovdje su se objekti jednostavno povukli manje od sat vremena kasnije. Što se zapravo dogodilo?
Istraživanje Transijenata
Novi istraživački tim, zainteresiran za ovakve “transijente”, odlučio je detaljnije istražiti ovaj fenomen i iznio nekoliko mogućih objašnjenja. Prvo su istražili jesu li tijekom sljedećih 69 godina zabilježeni ovi objekti. Kako su naveli u svom istraživačkom radu koji još nije prošao recenziju, “Iskoristili smo mogućnosti Virtualne opservatorije kako bismo potražili trostruki transijent u novijim slikama i katalogima.” Nažalost, nisu pronašli tragove ovih objekata.
Usporedba s Drugim Zvijezdama
Tim je zatim usporedio transijente s drugim zvijezdama snimljenim u istoj regiji. Uočavanje značajnih razlika, posebno na rubovima objekata, moglo bi ukazivati na greške u fotografskim pločama ili čak na udar osnovnih čestica. Međutim, oblici su se pokazali iznenađujuće sličnima, unatoč različitim veličinama.
U zaključku, tim je utvrdio da ne postoje dokazi da je transijent išta drugo osim neodređenog izvora svjetlosti. “Ukratko, otkrili smo da nema dokaza o pokretnim izvorima kao što su avioni, asteroidi ili osnovne čestice,” rekli su. Njihovo istraživanje niti jedno drugo objašnjenje nije potvrdilo.
Misterija i Daljnja Istraživanja
Analizirajući kako su objekti nestali, tim je iznio ideju da su svi objekti morali biti blizu jedan drugome kako bi svjetlost (ili njezin nedostatak) stigla do nas unutar sat vremena. Ovo bi značilo da su objekti vjerojatno bliže našem Sunčevom sustavu nego što su prethodne teorije sugerirale.
Prema tim teorijama, da bi bili uzročno povezani, tri izvora svjetlosti moraju se nalaziti fizički unutar 6 astronomske jedinice (au) jedni od drugih, što ih dovodi u blizinu našeg Sunca, ili čak u unutrašnjost našeg Sunčevog sustava. To bi dodatno pojašnjavao zašto nisu zabilježeni u naknadnim opservacijama.
Gravitacijsko Lenziranje i Nova Istrazivanja
Jedna od teorija koju je tim istražio uključivala je gravitacijsko lenziranje, fenomen gdje svemirsku vremensku strukturu iskrivljuju izrazito teški objekti, ponekad povećavajući udaljene objekte astronomima. Iako intrigantna, tim smatra da bi takva objašnjenja otvorila još veća pitanja.
“Modeli koji uključuju pozadinske objekte koji su posebno svijetli manje od jednog sata u kombinaciji s gravitacijskim leći izgledaju plauzibilno,” rekli su. Nažalost, još uvijek nema konačnog odgovora na ovu misteriju, te tim poziva na daljnja istraživanja kako bi se pronašli slični transijenti.
Zaključak
Ova zagonetna događanja iz 1952. godine ostaju otvorena za interpretacije i istraživanja, potičući astronome na daljnja proučavanja fenomena svemira. Kako znanost napreduje, tako raste i naš uvid u tajne koje svemir skriva, ostavljajući nas s pitanjima o suštini svjetlosti, gravitacije i samog prostora.
