Najveće znanstvene pogreške Alberta Einsteina
Albert Einstein, bez sumnje jedan od najvećih fizičara svih vremena, poznat je po svojim teorijama posebne i opće relativnosti koje su izdržale sve kritike i testove. Međutim, iako je njegov doprinos znanosti neizmjeran, nije uvijek bio u pravu. Njegove pogreške, koje su rezultat osobnih predubeđenja i svjetonazora, oblikovale su njegov rad, baš kao što i naša uvjerenja utječu na nas. S obzirom na to da naš rad nije bio podložan istoj razini kritike, istražimo koje su to pogreške učinile velikog znanstvenika.
Velika pogreška koja možda nije bila toliko strašna
Einstein i njegovi suvremenici vjerovali su da je svemir statičan i nepromjenjiv na velikim skalama. Njegove teorije opće relativnosti predviđale su da se svemir mora mijenjati, bilo da se širi ili skuplja. Kako bi riješio ovu filozofsku dilemu, Einstein je u svoju jednadžbu dodao dodatni parametar – kozmološku konstantu. Ipak, u roku od dvadeset godina, počeli su dolaziti dokazi o širenju svemira, a Einstein je naposlijetku odbacio kozmološku konstantu, nazivajući je svojom “najvećom pogreškom”. Ipak, 1998. astronomi otkrili su da se svemir širi s ubrzanjem, a najbolji način za opisivanje tog fenomena u jednadžbi opće relativnosti bio je ponovno dodati kozmološku konstantu, poznatu kao tamna energija. U tom je trenutku njegova pogreška možda bila manje značajna nego što se prvo činilo.
Einstein i kvantna mehanika
Kvantna mehanika uz relativnost čini temelj našeg razumijevanja svijeta, a Einstein je bio jedan od osnivača ovog područja. Međutim, nije se slagao s mnogim tadašnjim znanstvenicima koji su zastupali probabilistički pogled na svijet, poznat kao Kopenhagenska interpretacija. Taj pogled sugerira da fizički sustavi nemaju definirane osobine dok se ne izmjere. Einstein je bio neumoljiv determinist i nije mogao prihvatiti ovu koncepciju, speculirajući o postojanju skrivenih varijabli. Njegovo stajalište suočilo se s teoretskim izazovima kada je u 1960-im formulirano Bellovo teorem, koje je više puta testirano i nedvojbeno potvrđeno.
Nuklearna energija
Einstein je bio član Manhattan projekta, koji je odgovarao za razvoj nuklearnih oružja za Sjedinjene Američke Države tijekom Drugog svjetskog rata. Njegova najpoznatija jednadžba, E=mc2, temelji se na principu pretvaranja materije u energiju, što uključuje razbijanje atomskih jezgri. No, nešto više od desetljeća prije prvog nuklearnog testa, izjavio je da ne vjeruje u mogućnost razbijanja atoma: “Ne postoji ni najmanji znak da će [nuklearna energija] ikada biti dostupna.” Međutim, 1942. godine, znanstvenici su prvi put stvorili kontroliranu nuklearnu reakciju, poznatu kao atomska gomila, pod vodstvom talijanskog fizičara Enrica Fermija.
Teorija svega
Do svoje smrti, Einstein je neumorno radio na povezivanju kvantne mehanike i relativnosti u jedinstveni koherentan sustav koji bi mogao objasniti svaki predmet i fenomen u svemiru. Nažalost, nije uspio, dijelom i zato što nije imao sve potrebne informacije o svemiru, kao što su slabi i jaki nuklearni oblici. Iako su mnoge hipoteze, poput teorije struna ili kvantne gravitacije, predložene za pronalaženje “teorije svega”, još uvijek nismo pronašli konačnu potvrdu.
Zaključak
Albert Einstein, unatoč svojim pogreškama, ostaje jedan od najsvjetlijih umova u povijesti znanosti. Njegova istraživanja i teorije oblikovale su moderno razumijevanje fizike, ali njegove pomake prema novim idejama i otvoren um također nas podsjećaju da se znanstvena konzistentnost može razvijati kroz greške. Svojim primjerom potiče nas na istraživanje, pitanje i kontinuirano učenje, što je srž svih znanstvenih dostignuća.
