Geomagneetske oluje: Otkrića i opasnosti iz prošlosti
Naša planeta nije strana geomagneetskim olujama, no nijedna ne može se usporediti s onom koju je pokrenula najmoćnija solarna oluja ikada zabilježena: Carringtonovim događajem iz 1859. godine. Istraživanja iz 2024. godine otkrila su da su poremećaji Zemljinog magnetskog polja tijekom ovog događaja bili znatno ozbiljniji nego što se ranije mislilo. Moderna digitalna analiza i pažljiva rekonstrukcija povijesnih podataka o magnetskom polju Zemlje pružili su vrijedne uvide koji su prije bili izvan dohvata znanstvenika.
Što se dogodilo u Carringtonovom događaju?
Na dan 1. rujna 1859., Sunce je ispalilo elektrolizirani plin i subatomske čestice prema našoj planeti, oslobađajući energiju ekvivalentnu 10 milijardi atomske bombe. Ova solarna oluja uzrokovala je prekid telekomunikacija putem telegrama, što je operatore doslovno šokiralo, te izazvalo požare u sustavima. Svjetlosne aure, poznate kao Northern Lights, mogle su se vidjeti čak do Kube i Havaja, omogućujući svjedocima čitanje novina samo uz pomoć svjetlosti aurora.
Povijesni podaci i nova istraživanja
Od postanka Zemlje, solarne oluje su se događale, ali naši podaci o intenzitetu ovih oluja temelje se na posrednim mjerama poput prisutnosti određenih radioizotopa u godovima drveća. Iako se u povijesnim izvješćima spominju ogromne aure koje daju naznake o vremenskim okvirima solarnih oluja, malo pomažu u procjeni njihove veličine. Naše znanje o tome koliko velike solarne oluje mogu biti proteže se unazad manje od dva stoljeća. Ironično, Carringtonov događaj – bez premca najveća oluja u tom razdoblju – dogodio se kada je praćenje ovakvih pojava bilo u povojima.
Što nas očekuje u budućnosti?
Podaci prikupljeni tokom tog vremena sadrže više informacija o ovom događaju nego što se ranije pretpostavljalo, a ta spoznaja donosi zabrinjavajuće vijesti za one koji se pripremaju za buduće utjecaje u svijetu povezanom na mrežu. Da je Carringtonov događaj nastupio nekoliko desetljeća kasnije, imao bi utjecaj na elektroenergetske sustave i duge željezničke pruge, a ne samo na telegrafe. Na sreću, znali bismo bolje procijeniti njegovu veličinu.
Kako su izmjerene geomagneetske promjene?
Od 1838. godine, lokalni geomagnetizam mjerio se u Greenwichu pomoću tehnologije koja je uključivala refleksiju svjetlosti na magnetiziranim metalnim delovima. Ovaj sustav Funkcionirao je sve do danâ prije Carringtonovog događaja, no nije mogao unaprijed predvidjeti jačinu geomagnetnog polja koje će biti izloženo. Kao rezultat toga, tijekom magnetske oluje koja je prethodila Carringtonovom događaju, reflektori su se previše pomakli, te su svjetlosne zrake napustile papir na kojem su bile zabilježene.
Otkrića modernih istraživanja
Usprkos teškoćama u mjerenju pomaka svjetlosnih zraka, tim pod vodstvom doktora Ciarana Beggana iz Britanske geološke službe smatra da su podaci o starim magnetogramima uzbudljivi. Nakon pažljive rekonstrukcije i digitalizacije podataka, istraživači su otkrili da je brzina promjene magnetskog polja bila barem 500 nT/min, što je izuzetno visoka vrijednost. Uz to, promjene u orijentaciji polja su od velikog značaja za daljnja istraživanja.
Zaključak
Carringtonov događaj iz 1859. godine ostaje fascinantan predmet studija, a nova znanstvena istraživanja naglašavaju koliko smo ranjivi na slične katastrofe u budućnosti. Razumijevanje ovih fenomena neophodno je kako bismo iduće generacije zaštitili od mogućih posljedica geomagneetskih oluja. S obzirom na sve veće oslanjanje na tehnologiju, preporučuje se da institucije i pojedinci ozbiljno razmotre potencijalne rizike i načine kako se pripremiti za snažnije solarne oluje.
