Desmond Tutu: Nasljedstvo i Ekološki Pristup Sprovodu
Na Božić 2021. godina, svijet je izgubio jednog od najvećih aktivista u svojoj povijesti: Desmonda Tutua. Ovaj južnoafrički teolog, dobitnik Nobelove nagrade za mir, stekao je globalnu pažnju zahvaljujući svojoj nezamjenjivoj ulozi u isticanju nepravdi aparthejda i nastavio je raditi na rješavanju sukoba sve do svoje 79. godine.
Posljednja Gest Njegove Velikodušnosti
Tutu je kao posljednji dar čovječanstvu odabrao ekološki prihvatljivu opciju za svoj sprovod – akvamataciju. Ova metoda, koja koristi tekućinu umjesto vatre za uklanjanje tijela, predstavlja alternativu kremaciji koja smanjuje utjecaj na okoliš. Prema izvještaju News24, Tutu je bio jasan oko svojih želja za sprovod: “Nije htio raskoš ili pretjerano trošenje. Zatražio je da kovčeg bude najjeftiniji dostupan, a jedini cvijet u katedrali budu karanfili od njegove obitelji.”
Što je Akvamatacija?
Akvamatacija, poznata i kao biokremacija, resomacija ili bezdimna kremacija, koristi alkalnu hidrolizu za uklanjanje ljudskih ili životinjskih ostataka. Ova metoda u osnovi koristi zagrijanu alkalnu otopinu koja razgrađuje tijelo, ostavljajući samo kostur. Tijekom akvamatacije, tijelo se smješta unutar tlačnog spremnika ispunjenog mješavinom vode i kalijevog hidroksida (lužina) te se zagrijava na 90 do 150 °C.
Zbog tlaka unutar spremnika, otopina ne vrije, nego polako razgrađuje organsku tvar tijekom nekoliko sati.
Ekološki Aspekti Akvamatacije
Dok se kremacija smatra ekološki prihvatljivijom alternativom tradicionalnim metodama pokopa, ona zahtijeva značajnu količinu energije koja se koristi za potpirivanje vatre i emitira milijune tona ugljikovog dioksida godišnje. U SAD-u skoro 1 milijun hektara zemlje posvećeno je ljudskom pokopu, dok se svake godine zbog kovčega uništava oko 4 milijuna hektara šume.
Akvamatacija zahtijeva približno jednu sedminu energije potrebne za kremaciju i ne emitira štetne plinove. Tekućina koja ostaje nakon akvamatacije je sterilna mješavina organskih spojeva, uključujući soli i aminokiseline, koja se može koristiti kao gnojivo ili sigurno ispustiti u vodotoke.
Razlike U Ostatcima
Osim što je ekološka, akvamatacija se razlikuje i po količini ostataka. Ova metoda rezultira otprilike 32% više ostataka, koji se zatim suše i melju u bijeli prah, dok tradicionalna kremacija reducira tjelesne ostatke na manju količinu.
Zaključak: Nasljeđe Desmonda Tutua
Desmond Tutu ostavlja za sobom nasljeđe koje nadilazi njegovo vrijeme. Njegov izbor akvamatacije ne samo da odražava njegovu predanost održivosti, već i podsjeća sve nas na važnost ekološki prihvatljivih rješenja, čak i u posljednjim trenucima života. U svijetu koji se suočava s brojnim ekološkim izazovima, Tutuov način sprovoda može služiti kao inspiracija za buduće generacije da razmotre alternativne, manje štetne prakse.
