Razumijevanje emocija kroz prizmu prošlih kultura
Emocije su složen aspekt ljudskog iskustva, koji ne oscilira samo u našim mislima, već se također manifestira fizički kroz tijelo. Dok često mislimo da su naši osjećaji isključivo rezultat aktivnosti našeg mozga, istraživanja sugeriraju da emocije možemo osjećati diljem našeg tijela. Od osjećaja tjeskobe koji nas obuzima do uzbuđenja koje prate leptirići u trbuhu, emocije igraju ključnu ulogu u načinu na koji doživljavamo svijet. Ali, kako su emocije doživljavali ljudi u prošlim kulturama? Jesu li njihova emocionalna iskustva bila slična onima našeg današnjeg društva?
Tijelo i emocije kroz povijest
Prethodna istraživanja ukazuju na to da postoje sličnosti u tjelesnim osjećajima tijekom emocija među različitim kulturama, što može sugerirati postojanje zajedničkog biološkog temelja emocija. Ova saznanja proizlaze iz samoprocenjivanja, gdje sudionici izvještavaju o vlastitim doživljajima. Naime, emocije koje izazivaju mentalne slike, videozapisi, tekstovi i glazba često se povezuju s određenim dijelovima ljudskog tijela na slične načine.
Međutim, dok su metode samoprocenjivanja i laboratorijske studije korisne za razumijevanje emocionalnih iskustava suvremenih ljudi, ne mogu se primijeniti na davno izgubljene kulture ili pojedince. No, znanstvenici su pronašli nove načine kako osvijetliti unutarnje živote ljudi izgubljenih u povijesti.
Istraživanje emocija u staroj Mezopotamiji
U novom multidisciplinarnom istraživanju, tim istraživača analizirao je opsežan korpus tekstova kako bi otkrio kako su drevni ljudi iz Mezopotamije doživljavali emocije. Istraživači su proučavali više od milijun riječi na klinastim pločicama iz drevnog akadske jezika, datiranih između 934. i 612. godine prije Krista.
Prema riječima profesorice Saane Svärd sa Sveučilišta u Helsinkiju, koja je vodila projekt, drevni Mezopotamci imali su grubo razumijevanje anatomije, posebice značaj srca, jetre i pluća. Tako su emotivna stanja bila smještena u tijelu na zanimljiv način.
Drevne percepcije sreće, ljubavi i bijesa
Što se tiče izražavanja sreće, drevni Mezopotamci koristili su riječi poput “otvoren”, “sjajan” ili “pun”, ali su ta osjećanja smatrana smještenima u jetri. U usporedbi sa suvremenim emocionalnim mapama, drevne karte sreće su slične, osim što jetra zauzima centralno mjesto.
Kada je u pitanju bijes, drevni ljudi su ga osjećali u svojim stopalima, dok bi se danas bijes možda locirao u gornjem dijelu tijela ili rukama. Ljubav, iako izražena u sličnim terminima, također je bila povezana s jetrom, srcem i čak koljenima prema Neo-asirijskim vjerovanjima.
Ograničenja i potencijali budućih istraživanja
No, važno je napomenuti da je teško uspoređivati emocionalne izraze jednom i danas. Iako su moderni podaci temeljeni na samoprocenjivanju, drevni su se opisi oslanjali na interpretaciju jezičnih opisa. U razdoblju kada pismenost nije bila uobičajena, samo su rijetki imali mogućnosti izražavati se pisanjem.
Ovo istraživanje predstavlja prvi pokušaj kvantitativnog povezivanja emocija s dijelovima tijela kroz pisane izvore drevnog Bliskog Istoka. Može poslužiti kao metodologija koja bi također mogla biti korisna za druge jezike i kontekste, a potencijalno će pridonijeti raspravama o univerzalnosti emocija.
Zaključak
Istraživanje drevnih emocionalnih doživljaja otvara nova pitanja o tome kako kroz vrijeme doživljavamo i izražavamo svoje emocije. Kako znanstvenici nastavljaju istraživati ove fascinantne aspekte ljudskog iskustva, nadamo se da će njihova otkrića dodatno obogatiti naše razumijevanje emocija u svim njihovim aspektima kroz vrijeme i kulturu.
