Mamutovo kloniranje: Korak bliže oživljavanju prošlost
Izgleda da se svako nekoliko mjeseci pojavljuje nova vijest u kojoj se tvrdi da je “kloniranje mamuta na dohvat ruke”. Iako ćemo još dugo čekati da ovaj izumrli oblik života ponovno zabljesne na tundrama Sibira, nova studija mogla bi nas približiti toj zamisli. U istraživanju objavljenom u časopisu Scientific Reports, znanstvenici s Kindai sveučilišta u Japanu zabilježili su da mamutovi nukleusi pokazuju “znakove biološke aktivnosti” nakon što su transplantirani u jajne stanice miša.
Kako su znanstvenici došli do saznanja
Tim znanstvenika započeo je istraživanje uzimanjem uzoraka koštane srži i mišićnog tkiva iz noge mamuta koji je bio smrznut u sibirskom permafrostu 28,000 godina. Analize su pokazale da su mamutove stanice još uvijek sadržavale relativno neoštećene strukture nukleusa, koje su potom ekstrahirane i prenesene u žive jajne stanice miša. Nakon ovog procesa, miševi su imali svoje proteine “nakačene” na mamutov nukleus, a kod nekih su se stanica počeli prikazivati znakovi regranulacije nukleusa, što sugerira da drevni ostaci mamuta možda još uvijek posjeduju djelomično aktivne nukleuse.
- Pent stanica je pokazalo faze aktivnosti koje se događaju neposredno prije diobe stanice.
- Iako studija napominje da “punu aktivaciju nukleusa za diobu nije potvrđena”.
Razvoj i budućnost proučavanja mamuta
Kei Miyamoto, autor studije s Odjela za genetsko inženjerstvo na Kindai sveučilištu, izjavio je za Nikkei Asian Review da je ovo istraživanje značajan korak prema vraćanju mamuta u život, ali ističe da je još uvijek prerano za optimizam. “Želimo unaprijediti našu studiju do faze diobe stanica,” dodao je Miyamoto, “ali imamo dug put do toga.” Tema istraživanja bio je mamut poznat kao “Yuka”, izvanredno očuvana jedinka pronađena u blizini ušća rijeke Kondratijevo u Sibiru tijekom ljeta 2010. godine.
Mamutova povijest i izazovi de-ekstinkcije
Većina mamuta izumrla je između 14,000 i 10,000 godina, prema kraju posljednje glacijalne epohe. Međutim, jedna izolirana populacija uspjela je preživjeti na Otoku Wrangel u Arktičkom oceanu još oko 4,000 godina. Ovo preživljavanje dogodilo se nekoliko stotina godina nakon gradnje Velike piramide u Gizi.
Razgovori o de-ekstinkciji mamuta već desetljećima su prisutni u znanstvenim krugovima. Iako su koraci bili spori i oprezni, napredak je neosporan. Samo u posljednjih nekoliko godina, znanstvenici su uspjeli sekvencirati cjelovite mamutove genome i umetnuti mamute gene u genom slona.
Zaključak
Unatoč izazovima koji su pred znanstvenicima, istraživanje o mamutima nastavlja se razvijati i obećava uzbudljive mogućnosti za budućnost. Bilo da se radi o oživljavanju mamuta ili dubinskom razumijevanju naše evolucijske povijesti, ovaj rad može otvoriti put ne samo za proučavanje izumrlih vrsta, već i za održavanje i zaštitu biodiverziteta današnjice.
