Neandertalci i lov na golemih slonova: Novo istraživanje
Neandertalci su bili fascinantni ljudi koji su u svom doba lovili najveće kopnene životinje, goleme zvijeri koje su težile dvostruko više od afričkih slonova, uključujući i mamute. Ova dostignuća ne pokazuju samo razinu organizacije i hrabrosti našeg najbližeg rodbinskog roda, već bi mogla značajno oblikovati neandertalsko društvo u Europi između ledenih doba.
Najnovija otkrića
Ove godine, tim predvođen profesorom Sabine Gaudzinski-Windheuser iz MONREPOS arheološkog istraživačkog centra objavio je podatke o tragovima rezanja na kostima slonova s pravim sudjelima (Palaeoloxodon antiquus) na nalazištu Neumark-Nord 1 u Njemačkoj, starim oko 125.000 godina. Iako su na prvi pogled ovi tragovi mogli biti rezultat stradanja životinja koje su umrijele od drugih uzroka, istraživači su tvrdili da su kosti obrađene na ovaj način toliko brojne na ovom lokalitetu da su neiscrpno lovljene.
Pitanje o načinu lova
Ova otkrića postavila su pitanje da li je Neumark-Nord imalo posebne karakteristike ili je lov na goleme slonove bio raširenija praksa. Autori su odlučili istražiti tu dilemu koristeći kosti Palaeoloxodon iz još dva lokaliteta u istočnom dijelu današnje Njemačke, Gröbern i Taubach. Zanimljivo je da su sve tri skupine kostiju, osim što su geografski blizu, nastale oko 125.000 godina, tijekom posljednjeg interglacijalnog razdoblja kada je Zemlja imala sličnu temperaturu kao danas.
Rezultati istraživanja
Nažalost, samo jedan od kostura slona iz Gröberna bio je dostupan za proučavanje, dok je samo 17 kostiju iz Taubacha imalo tragove o rezanju. Ipak, rezultati su bili iznenađujuće slični. “Identificirali smo slične obrasce rezanja u obje skupine kao u Neumark-Nordu, što pokazuje da je opsežno iskorištavanje slonova bila raširena praksa među neandertalcima tijekom (ranijeg dijela) posljednjeg interglacijala”, navode autori studije.
Osim sličnih reznih tragova, ova nalazišta pokazuju i sklonost prema odraslim muškima Palaeoloxodon, koji su mnogo veći od ženki, ali su vjerojatno putovali pojedinačno umjesto u čoporima. Tragovi zuba na Taubachu ukazuju na to da su veliki mesojedi takođe dolazili do kostiju, no u tako rijetkim slučajevima da sugeriraju da su Neandertalci mogli dugo održavati svoju konkurenciju dalje.
Lov ili ekstremni sport?
Može se pretpostaviti da su Gröbern i Taubach predstavljali sretne neandertalce koji su naišli na nedavno nastradale slonove. Ipak, u svjetlu Neumark-Norda, čini se vjerojatnijim da je lov bio obilježje neandertalske zajednice tijekom ovog toplog razdoblja. Ako ubijanje slonova nije bilo ekstremni sport bez brige oko maksimiziranja koristi, neandertalci su svakako imali metode za korištenje tih golemih zvijeri.
Izračuni tima pokazali su da se od jednog Palaeoloxodona može dobiti dovoljno mesa za ispunjenje dnevnih kalorijskih potreba neandertalca čak 2,500 puta. Ipak, osim ako lovci nisu imali način konzervacije mesa, ono bi se brzo pokvarilo, čak i zimi. Stoga autori sugeriraju da su neandertalci morali imati konzervacijske tehnike koje ne poznajemo, ili su se okupljali u većim brojevima kako bi konzumirali ovu obilnu hranu, što bi izmijenilo naše viđenje njihove društvene strukture, barem u Njemačkoj.
Zaključak
Sve u svemu, ovo istraživanje donosi uzbudljive uvide u način na koji su neandertalci mogli organizirati svoje društvo i lovne prakse. Kombinacija konzervacije mesa i grupnog lova bi mogla značiti da su se okupljali na određeni način, umjesto da su bili konstantno u pokretu. Ova saznanja nas navode da preispitamo ne samo život neandertalaca, već i njihov oblik socijalne interakcije, pružajući dublje razumijevanje života u prošlim vremenskim razdobljima.
