Što je Karcinizacija i Kako Utječe na Našu Ekologiju?
Živite li na Internetu, vjerojatno ste čuli za pojam karcinizacija. To je oblik konvergentne evolucije koji je doveo do iznenađujuće velike količine organizama koji su evoluirali u obliku rakova. Postavljamo pitanje: Jesu li rakovi vrhunac evolucije? Uzmete li u obzir meteorski uspon jednog posebnog organizma koji trenutno invazivno zauzima oceansku površinu, možda i jesu!
Upoznajte Europskog Zelenog Rakova
Europski zeleni rak (Carcinus maenas) postao je česta pojava na dijelovima Atlantskog oceana i Baltičkog mora. Iako su izvorno potekli iz tih područja, proširili su se na velike dijelove svijeta. Neki ih nazivaju “superzlikovcima” zbog njihove sposobnosti širenja. U Kanadi pokušavaju riješiti problem pretvaranjem ovih rakova u biorazgradivu plastiku.
- Imaju sposobnost jesti gotovo sve.
- Podnose razne temperature vode i salinitet.
- Jedna ženka može proizvesti 185,000 jaja po leglu!
No, možda je njihova najveća supermoć iznimno nomadska larva. Kada ženke ispuštaju svojih 185,000 jaja, larve koje se iz njih izlegu mogu ploviti do dva mjeseca. Iako jedna mala larva može pokriti samo određenu površinu, kada uključimo ljude i naše brodove, taj period od 60 dana postaje mnogo veće područje mogućnosti.
Impact Invazivnih Rakova na Ekosustav
Suvremeni teretni brodovi svakog puta kada pristaju na obalu upijaju i ispuštaju vodu, upijajući larve zelenih rakova koje Roman procjenjuje da mogu doseći desetine milijuna. Malo je drugih vrsta koje bi mogle opstati u tim uvjetima, no na taj način, zeleni rakovi koriste priliku da se prenesu u strane okoliše i hrane se svime što se nudi.
Učinak ove invazije rakova vidi se na svim vrstama života: prijete biljkama, doprinose eroziji te pogoršavaju klimatske promjene razaraanjem staništa. Osim što imaju malo prirodnih predatora, poput vidra koje uspješno smanjuju broj zlatnih rakova u Kaliforniji, pitamo se možemo li dodati novog predatora u mješavinu – nas same.
Invasivore Dijeta: Neuobičajeno Rješenje za Invazivne Vrste
Joe Roman prvi put je predstavio koncept “invasivore dijete” u članku 2004. godine, i kao rješenje za invazivne vrste, ono je danas relevantnije nego ikad. Kada se uzme u obzir da se nedavna praksa uzgoja hobotnica razvila u industriju koja zadovoljava prehrambene navike samo bogate manjine, zar ne bismo trebali usmjeriti pažnju na pronalaženje ukusnih načina uživanja u proteinskim namirnicama koje su postale previše dostupne?
Rješavanje Problema Invazivnih Vrsta
U mnogim slučajevima, “invazije” poput zelene rakove rezultat su ljudskih aktivnosti. Uveli smo vrste u razne ekosustave do kojih nikada nisu trebale doći – ponekad namjerno, kao što su oposumi u Novom Zelandu, a ponekad slučajno, poput naših “autostopera” zelenih rakova. Ove invazivne vrste samo rade ono što najbolje znaju, ali ako želimo očuvati prirodni poredak, ljudima preostaje da otklone štetu koju su sami prouzrokovali.
Postoje velike inicijative koje su eliminirale životinje s mjesta na kojima ne bi smjele biti, poput štakora na Južnoj Georgiji. U nekim slučajevima, rješenje bi moglo također odgovoriti na globalnu potražnju za hranom. Rakovi nisu jedini interesantni za invasivore dijetu. Invazivna europska biljka češnjak gorušica postala je začinski dodatak za salate, dok su sushi kuhari počeli uključivati visoko invazivne ribe-lavice koje su se proširile diljem svijeta zahvaljujući ljudima koji su ispuštali svoje kućne ljubimce u oceane.
Fighting Invasive Species, One Bite at a Time
Romanova web stranica Eat The Invaders teži inspirirati kulinarski kreativni pristup rješavanju problema invazivnih vrsta, s nezaboravnim sloganom: “Boreći se protiv invazivnih vrsta, svaki zalogaj po zalogaj.”
Zaključak
Ako želimo očuvati naš okoliš i stvoriti održivu budućnost, važno je svjesno pristupiti invazivnim vrstama poput zelenih rakova. Ponekad je rješenje ispred nas, a naše prehrambene navike mogu odigrati ključnu ulogu u očuvanju biološke raznolikosti. Priklonimo se novom pristupu – kušajmo invazivno!
