Kako ljudska kultura izdvaja čovjeka među životinjama
U nastojanju da utvrdimo što to ljudsku kulturu razlikuje od kulturnih obrazaca drugih životinjskih vrsta, mnogi istraživači fokusirali su se na krive aspekte. Nova studija sugerira da je ono što nas izdvaja fluidnost naše kulture, koja omogućava razvoj u različitim pravcima, a ne samo sposobnost zadržavanja ranije prenesenih kulturnih ponašanja.
Jedinstvenost ljudske kulture
Dr. Thomas Morgan s Arizonskog državnog sveučilišta, uz podršku profesora Marcusa Feldmana sa Stanforda, ističe kako su kulturne karakteristike čovečanstva često bile proglašavane jedinstvenima, ali su se kasnije otkrivalo da se javljaju i kod životinja. Primjerice, ako maknemo sa stola sposobnosti poput rezonovanja, korištenja alata, vatre, smijeha, teorije uma i kulturnog prijenosa, što nam ostaje kao jedinstveno? Prethodna vjerovanja sugerirala su da je ljudska sposobnost akumulacije i evolucije kulture ono što nas izdvaja, no nova otkrića o ponašanju životinja dovode to u pitanje.
Ponekad smo samo jedna od mnogih vrsta
Neki ljudi bi mogli tvrditi da ljudi nisu specifični, već samo još jedna životinjska vrsta, možda sa složenijim alatima. Ipak, Morgan i Feldman smatraju da su ljudi ekološki dominantni što nas izdvaja. U svijetu gdje ljudi i naš stoke čine nevjerojatnih 96% svih kopnenih sisavaca, ostavljajući samo 3% za tigrove, medvjede i ostale, teško je pobiti ovaj argument. Naša individualna inteligencija zasigurno je doprinijela ovoj situaciji, no nije sveobuhvatna objašnjenja. Naša dominacija rezultat je stotina tehnoloških napredaka, a ne pojedinca. Naša kultura omogućava nam da objedinjavamo takva postignuća i nadograđujemo ih.
Primjeri akumulacije kulture među životinjama
Morgan i Feldman kroz svoju studiju donose primjere iz životinjskog kraljevstva kako bi pokazali da i socijalne životinje akumuliraju kulturu, čak i ako to možda ne prepoznajemo odmah. Također razmatraju sedam alternativnih teorija o tome kako se ljudska kultura razlikuje od životinjske, ali svaku od njih odbacuju. Zatim predstavljaju svoju hipotezu: ono što ljudsku kulturu izdvaja jest njezina neograničenost.
Listopadne mrave kao primjer
Jedan od primjera koji koriste su listopadni mravi koji ovise o uzgoju vrste gljive kao izvoru hranjivih tvari. Ove mrave, kada osnuju novu koloniju, nose dio gljive sa sobom, dok je ta simbioza s gljivicom evoluirala kroz milijune godina i postala značajno drugačija od onih koje nemaju mrave. Ova vrsta odnosa predstavlja dio kulture mrava, a kumulativne promjene koje su se dogodile u genomu gljive povećavaju uspjeh kolonije.
Kulture među pticama
Upitno je kako neki primjeri, poput novokaledonskih vrana koje izrađuju složenije alate u različitim regijama, dokazuju da regionalne kulture mogu utjecati na njihove alate. Osim toga, znatne razlike postoje i među čimpanzama u alatima za hvatanje termita. Razlika leži u fleksibilnosti ljudske kulture koja može uključiti nove načine ponašanja, dok životinjske kulture često ostaju unutar uskog opsega mogućnosti.
Zaključak
Razmatranje svih teorija i primjera koje autori iznose zahtijevalo bi daljnje istraživanje. Međutim, važno je zapamtiti da je otvorenost naše kulture ono što nas razlikuje od drugih vrsta. Ova tema potiče nas da se zapitamo o našim vlastitim kulturnim praksama i o tome kako stvaramo jedinstvena društva. Ako ste znatiželjni u vezi s ovim istraživanjem, cijela studija je dostupna u časopisu Nature Human Behavior.
