Revolucija u Računalstvu: Ljudski Mišići kao Izvor Računalnih Resursa
U fascinantnom istraživanju koje spaja biologiju i računalstvo, istraživač iz Professorati School of Engineering Science na Sveučilištu Osaka razvio je koncept koji istražuje kako bi ljudski mišići mogli postati dio računalnog sustava. Ova ideja može zvučati poput nečega iz filma The Matrix, no nalazi se bliže stvarnosti nego što bismo mogli zamisliti.
Što Znači Istraživanje?
U radu objavljenom na IEEE Xplore, Yo Kobayashi dijeli svoje istraživanje koje se temelji na reservoir computing, računalnom okviru koji koristi fiksni, nelinearni sustav (tzv. “rezervoar”) za obradu vremenski ovisnih podataka, pri čemu je samo output sloj potreban za obuku. Ova tehnologija oslanja se na prirodne osobine fizičkih sustava kako bi izvršila složene zadatke, a Kobayashijevo istraživanje sugerira da bi ljudska meka tkiva mogla biti korištena za obradu informacija.
Korištenje Mišića za Obradu Podataka
Umjesto izrade digitalnog modela, Kobayashi je analizirao kako stvarni mišići reagiraju pod naprezanjem, koristeći ultrazvuk za praćenje pokreta zapešća kod volontera. Ova snimanja pokazala su kako se mišićno tkivo deformira i vraća u svoj izvorni oblik, stvarajući uzorak koji se može tumačiti kao podaci.
Kobayashi objašnjava: “Idealni rezervoar posjeduje i složenost i memoriju.” Dodaje, “Budući da mehaničke reakcije mekog tkiva inherentno pokazuju nelinearnost u stresu i deformaciji te viskoelastičnost, mišićno tkivo lako zadovoljava te kriterije.”
Izvanredni Rezultati Istraživanja
Sistem je testiran na zadacima koji se obično koriste za benchmarkiranje modela strojnog učenja. Pokazalo je sposobnost predviđanja rezultata u nelinearnim dinamičkim sustavima, pokazujući jaču izvedbu od modela koji ne uzimaju u obzir ponašanje unutarnjeg tkiva.
Potencijalne Primjene
Kobayashi ističe: “Jedna od potencijalnih područja primjene ove tehnologije su nosivi uređaji.” U budućnosti, moglo bi biti moguće koristiti vlastito tkivo kao praktičan izvor računalne snage. Budući da se meko tkivo nalazi diljem tijela, nosivi uređaj mogao bi delegirati izračune tom tkivu, čime bi se poboljšala izvedba.
Zaključak: Put u Nevada Računalstva
Istraživanje je još uvijek u ranoj fazi. Kobayashi napominje: “Postoji relativno malo studija koje koriste žive organizme kao rezervoare, a do sada nijedna koja koristi in vivo ljudsko tkivo.” Ovaj fascinantni koncept otvara vrata prema budućnosti računalstva gdje tehnologija ne počiva samo na silikonu, već i na ljudskoj snazi. Razvoj ovakvih sustava mogao bi transformirati način na koji percipiramo i koristimo računalnu moć, čineći nas dijelom evolucije tehnološkog napretka.
