Otkrijte Tajanstveni „Treći Kapak“ i Njegovu Evolucijsku Priču
Kada se pogledate u ogledalo i obratite pažnju na unutarnje kutove svojih očiju, mogli biste primijetiti nešto ružičasto. Ova veća izbočina na rubu očne jabučice zove se suzna karunkula, koja štiti žlijezde važne za održavanje vlažnosti očiju. Odmah pored nje nalazi se tanka traka poznata kao plica semilunaris. Ova informacija će vas možda iznenaditi: to je ostatak „trećeg kapka“. Iako danas više nije funkcionalan, spada u skupinu vestigialnih struktura – to su dijelovi tijela koji više ne obavljaju svoju izvorno namijenjenu funkciju.
Vezani Ostatci Evolucije
Nedavno su u najrjeđoj vrsti kita otkriveni vestigialni zubi, a poznato je i da su njihovi ostaci zdjeličnih kostiju privlačniji nego što se prvotno mislilo. Ove vestigialne strukture nalaze se kroz cijeli životinjski svijet, a uključuju i nas ljude. Danas istražujemo tajanstvenu ružičastu traku u našim očima, ali u narednim tjednima planiramo istražiti i druge skrivene dragulje ljudskog tijela.
Što je Njihajući Membran?
Nicha-člkanje ili treći kapak može se naći u mnogim životinjskim skupinama koje i dalje postoje. Najlakše ga je primijetiti kod domaćih mačaka. Ako vaša mačka spava s otvorenim očima, vjerojatno ste već primijetili čudnu filmsku strukturu koja se horizontalno povlači preko očiju. Ovaj treći kapak je vrlo istaknut kod ptica, gdje djeluje poput brisača vjetrobranskog stakla, uklanjajući prašinu i prljavštinu s očiju. Također pomaže u zadržavanju vlažnosti očiju, što je posebno korisno dok lete.
Od Riba do Sisavaca
Popis životinja s potpuno razvijenim nictitanskim membranama obuhvaća ribe, vodozemce, gmazove, ptice i sisavce. Međutim, kod primata ovo postaje prilično rijetko. Možda mislite da bi takav “ugrađeni brisač” bio koristan i ljudima (tko od nas nije patio zbog neposlušne trepavice?), ali u nekom trenutku naše evolucije, nictitanska membrana je prestala biti funkcionalna. Danas, plica semilunaris (poznata i kao polumjesečasti nabor) i njezini pridruženi mišići su beskorisni, ali evolucijski pritisak nije bio dovoljno jak da ova osobina potpuno nestane. Drugim riječima, prisutnost ovih optičkih ostataka nam ne uzrokuje nikakve probleme, pa se stoga mirno „vuku“ bez svrhe.
Rijetki Primjeri u Modernom Čovjeku
Unatoč tome, postoje rijetki slučajevi ljudi s nictitanskim membranama. Na primjer, u jednoj studiji iz 2017. godine, devetogodišnjoj djevojčici su uklonili nictitansku membranu jednostavnom operacijom. Ovaj primjer nam podsjeća da su naša tijela svjedok evolucijske prošlosti Homo sapiensa i da svatko od nas može biti jedinstven na najmanje načine.
Zaključak
Također, dok istražujemo našu anatomiju, otkrivamo da evolucija ostavlja tragove čak i u dijelovima tijela koji se više ne koriste. Ova upotreba nekadašnjih značajki, kao što je plica semilunaris, daje nam fascinantan uvid u našu evolucijsku povijest. Nastavite pratiti naš blog kako bismo zajedno otkrili još skrivenih dragulja ljudskog tijela!
