Otkriće Prirode Depresije: Eksperimenti Harryja Harlowa
Uvod
U potrazi za razumijevanjem depresije i usamljenosti, Harry Harlow, istaknuti američki psiholog iz 1960-ih, razvio je kontroverzni eksperiment koji je mnoge izazvao na razmišljanje. Njegovi napori da stvori model depresije kod životinja otvorili su važna pitanja o ljudskoj psihologiji, emocionalnim vezama i etici istraživanja.
Eksperiment s “Rovom očaja”
Harlow je dizajnirao uređaj poznat kao “rov očaja”, koji je izgledao poput mučenja kaveza za majmune. Rhesus macaque bi bio smješten u vertikalnu strukturu od nehrđajućeg čelika, dok je dno bilo izrađeno od žičane mreže. Iako su majmuni imali pristup hrani i vodi, ostavljeni su sami tjednima. Harlow je objasnio da je идеja bila odražavati emocionalno stanje osoba s teškom depresijom: “Depresivne osobe osjećaju se kao da su u dubini očaja ili potonuli u bunar usamljenosti.”
Posljedice eksperimenta
Razvoj stanja kod majmuna bio je dramatičan. U samo nekoliko dana, majmuni bi prelazili u mirno, zgrčeno stanje. Harlowovi nalazi iz 1971. godine pokazali su da oni koji su proveli 30 dana u rovu nisu pokazivali znake igre, izbjegavali su socijalnu interakciju i nisu imali znatiželju. Ti “profound behavioral anomalies”, prema Harlowovim riječima, ostali su čak i mjesecima nakon puštanja iz uređaja.
Kontroverza i nasljeđe
Iako je Harlow tvrdio da njegov pristup može donijeti nova saznanja o depresiji, istraživanja su izazvala široku kontroverzu. Njegova etička pitanja bila su na tapeti, a mnogi su ga smatrali sadističkim i nemoralnim. Harlow je bio poznat po svojim hladnim izjavama o majmunima, ne skrivajući svoje ravnodušno stajalište. U kasnijim godinama svoje karijere, Harlow se usredotočio na istraživanje depresije, pri čemu su se njegova vlastita iskustva s depresijom dodatno produbila nakon smrti njegove supruge 1971.
Povijesni utjecaj
Unatoč kontroverzama, Harlowovo istraživanje ostavilo je trajan utjecaj na razumijevanje psihološkog razvoja djece. Njegov rad pomogao je u izmjeni struktura u domovima za nezbrinutu djecu, uslugama posvojenja i dječjoj skrbi tijekom druge polovice 20. stoljeća. Također se tvrdilo da je Harlowovo istraživanje natjeralo znanstveni svijet da preispita korištenje životinja u istraživanjima.
Zaključak
Iako bi njegovi eksperimenti teže prošli kroz etičke komisije današnjih sveučilišta, Harlowova istraživanja ostaju važan dio povijesti psihologije. Naučili smo obiteljsku važnost emocionalnih veza i psiholoških potreba u ranoj dobi, a pitanje etike u istraživanjima s životinjama ostaje relevantno. Harlow je, unatoč kontroverzama, doprinio našem razumijevanju ljudske psihe i emocionalnih odnosa.
