Kako Riječi Oblikuju Naša Iskustva Kroz Zdravlje
Kada se suočavamo s ranjivostima, izbor riječi postaje iznimno važan, osobito kada je u pitanju naše zdravlje. Naša zdravstvena iskustva često nas dovode u stanje osjetljivosti, stoga su riječi koje slušamo od liječnika od presudne važnosti. Zamislite da čujete nepromišljenu i fatalističku izjavu poput “nema nade,” ili još gore, “krv ne izlazi iz cijevi”. Takve poruke mogu izazvati duboku bol i strah kod pacijenata i njihovih obitelji, potkopati povjerenje u liječnike i zdravstvene ustanove, ili čak otežati zajedničko donošenje odluka.
Popis Riječi Koje Ne Bi Trebalo Koristiti
Nedavno su istraživači identificirali što nazivaju “nikada riječima” – izraze koji se ne bi smjeli koristiti pred pacijentima pod bilo kojim okolnostima. Cilj je da pomognu liječnicima da prepoznaju svoje vlastite “nikada riječi” i odaberu korisniji jezik. Iako medicinska znanost napreduje, mnogi aspekti zdravstvene skrbi, poput straha i emocionalne patnje, ostaju suštinski “vremenski nepromjenjivi”.
Dr. Leonard Berry iz Texas A&M sveučilišta istaknuo je da “ozbiljna bolest nije samo fizička patnja, nego i emocionalna”. Tim je stvorio popis izraza koji značajno umanjuju osjećaj kontrole pacijenta, kao što su:
- “Ne možemo više ništa učiniti.”
- “Ona se neće oporaviti.”
- “Prekidamo liječenje.”
- “Kružimo oko odvodnje.”
- “Želite li da učinimo sve?”
- “Borite se” ili “bitka”
- “Zašto ste čekali tako dugo da dođete.”
- “Što su vaši drugi liječnici radili/mislili?”
U kontekstu liječenja raka, dodali su i fraze koje ne bi trebali koristiti:
- “Ne brinite o tome sada.”
- “Sretni ste što je to samo stadij 2.”
- “Niste uspjeli s kemoterapijom.”
Ove fraze mogu umanjiti ozbiljnost pacijentovih briga, sugerirajući da bi se njihovo rano stanje raka trebalo gledati kao na nešto za što su “sretni”.
Poticanje Otvorenog Dijaloga
Stručnjaci pozivaju liječnike da potiču iskren i promišljen dijalog s pacijentima i njihovim obiteljima. Preporučuju da prepoznaju riječi koje nehotice uzrokuju strah ili uvredu, te da preispituju svoj način komunikacije. Jedan od načina da se to postigne jest da liječnici pozovu pacijente da postave pitanja.
Umjesto korištenja “nikada riječi”, liječnici mogu ponuditi alternativni jezik. Na primjer, umjesto da kažu “ona se neće oporaviti”, mogli bi reći “brinem se da se možda neće oporaviti”. Ova mala promjena može izraziti zabrinutost umjesto negativne prognoze. Također, umjesto izraza “borite se”, liječnici mogu reći “suočit ćemo se s ovom teškom bolešću zajedno”, što stvara osjećaj timskog rada.
Važnost Edukacije u Medicini
Berry je naglasio da je važno uključiti komunikacijske vještine u kurikulum medicinskih škola. Ključna prilika leži u tome što studenti medicine i diplomanti imaju uzore komunikacijskih vještina tijekom svog kliničkog treninga.
Uključivanjem odgovarajuće edukacije, uz mentorski program, možemo poboljšati svijest o “nikada riječima”. Mentori mogu podijeliti fraze koje su koristili i koje su napustili, kao i ponuditi alternative koje su se pokazale učinkovitima.
Takvo mentorstvo pomaže budućim generacijama medicinskih stručnjaka da unaprijede svoje interakcije s pacijentima i potiču otvoreni dijalog o patnjama koje mogu proizaći iz nepromišljene komunikacije.
Zaključak
Na kraju, izmjena jezika koji koristimo može značajno poboljšati iskustva pacijenata i smanjiti njihovu emocionalnu patnju. Kroz povremeno preispitivanje naših komunikacijskih obrazaca, možemo stvoriti sigurnije i podržavajuće okruženje za sve koji se bore s ozbiljnim zdravstvenim problemima. Uloga riječi je moćna, a svjesno korištenje jezika može transformirati proces iskrena dijaloga između pacijenata i liječnika.
