Ne podcjenjujte stonoge: Fascinantna bića s neobičnom evolucijskom pričom
Stonoge često bježe od pozornosti zbog svog zastrašujuće izgleda, no ove mnogolike životinje kriju nevjerojatnu evolucijsku povijest ispunjenu iznenađenjima. U ovom članku istražit ćemo zašto ne smijemo stonoge nazivati kukcima te ono što ih čini posebnima.
Stonoge nisu kukci – što ih razlikuje?
Taxonomski gledano, stonoge se ne ubrajaju u kukce. Kukci, poput buba, pčela i mrava, spadaju u razred Insecta, koji se odlikuje čvrstim vanjskim okvirom, trodijelnim tijelom i parom antena. S druge strane, stonoge pripadaju klasi Chilopoda, poznatoj po svojim grabežljivim ponašanjima, otrovnim ugrizima i brojnim nogama.
Dugotrajna prisutnost na Zemlji
Stonoge postoje više od 400 milijuna godina, što ih čini jednim od najstarijih poznatih otrovnih životinja na Zemlji koje i dalje opstaju. One su svi grabežljivci i koriste različite vrste toksina kako bi napali svoj plijen, ispuštajući svoj otrov kroz modificirane noge nalik kliještima, a ne kroz očnjake.
Kako evolucija oblikuje otrov
Unutar pet različitih redova stonoga, svi oni posjeduju vrlo različite vrste otrova. Zanimljivo je da je istraživanje iz 2019. otkrilo da je složeni otrov nastao neovisno barem pet puta kroz različite redove. Dok je raniji otrov stonoga bio jednostavan i sastojao se od samo četiri obitelji toksina, vremenom je postao raznolikiji i složeniji.
Izvanredni otrovi stonoga
Neki od najimpresivnijih otrova nalaze se kod velikih stonoga iz Australazije, koji sadrže 47 i 48 obitelji toksina. Fascinantno je promatrati kako su se ovi različiti toksini razvili iz, inače, bezopasnih proteina. Na primjer, antimikrobni peptidi – proteini koji obično bore štetne mikroorganizme – mogu evoluirati tako da ciljaju ionske kanale, koji su povezani s funkcijom živaca. Kada se ovi modificirani peptidi uključe u otrov, mogu djelovati kao neurotoksini, pomažući otrovnim životinjama da immobiliziraju svoj plijen.
Izvori otrova: Iznenađujući sastojci
Još zanimljivije, neki sastojci u otrovu stonoga također su potekli od drugih organizama. Istraživanje iz 2021. pokazalo je da su stonoge dobile dio svojih otrovnih sastojaka od bakterija i gljiva putem horizontalnog prijenosa gena. To znači da su stonoge posudile gene od mikroba kako bi učinile svoj otrov učinkovitijim.
Zaključak: Poštujte stonoge
Sljedeći put kada primijetite stonogu koja se vrti ispod mokrog debla, odajte joj priznanje. Njihov jedinstveni otrov, bogata evolucijska povijest i sposobnost pretvaranja bezopasnih proteina u potentne toksine govore o neočekivanim i složenim putanjama koje život na Zemlji može slijediti. Stonoge su zasigurno fascinantni stanovnici našeg planeta koje vrijedi istražiti.
