Otkriće Divovskih Virusa: Novo Poglavlje u Istraživanju Okeana
Zamislite da je virus samo manja verzija nečega, a onda zamislite da se ta stvar pojavi u divovskom obliku. Iako se možda ne čini kao dobra vijest, znanstvenici sa Sveučilišta u Miamiju otkrili su oko 230 do sada nepoznatih vrsta divovskih virusa, prisutnih u gotovo svim oceanima na planeti — ali to je zaista uzbudljivo otkriće.
Važnost Otkrića
Mohammad Moniruzzaman, jedan od autora studije i asistent na Sveučilištu u Miamiju, objasnio je: “Bolje razumijevanje raznolikosti i uloge divovskih virusa u oceanima te njihovih interakcija s algama i drugim mikrobima možemo iskoristiti za predviđanje i potencijalno upravljanje štetnim cvjetanjem algi, koje predstavlja zdravstveni rizik za ljude u Floridi, ali i širom svijeta.”
Iako se možda pitate koliko su zapravo “divovski” ovi virusi, odgovor je — zapravo, nisu toliko veliki. Riječ “divovski” opisuje viruse čiji se čestice mogu mjeriti do dva mikrona, što je otprilike jedna četvrtina veličine jedne crvene krvne stanice. Većina običnih virusa ima čestice koje ne prelaze 0,4 mikrona, dok su neki mali poput 0,02 mikrona. No, za virus, ovi divovi predstavljaju značajnu razliku.
Genetski Potencijal Divovskih Virusa
Divovski virusi sadrže mnogo više genetskih informacija od prosječnog virusa — njihove genome mogu imati čak 2,5 milijuna baze parova, dok većina virusa ima samo desetke tisuća. Zanimljivo je da ovi virusi nisu ni bili otkriveni sve do 1980-ih godina jer su bili, pomalo paradoksalno, preveliki da bi ih znanstvenici primijetili.
James Van Etten, profesor patologije biljaka na Sveučilištu Nebraska-Lincoln, objasnio je u jednom članku: “Klasična metoda izolacije čestica virusa je filtracija kroz filtere s porama od 200 nanometara. Kako su virusi definirani kao čestice koje se repliciraju i pojavljuju u filtratu ovog tretmana, divovski virusi ostali su neotkriveni tijekom generacija istraživanja virologije.”
Utjecaj na Ekološki Sustav
Ono što je posebno zanimljivo je to što divovski virusi obično ne inficiraju ljude ili životinje, već se koncentriraju na protiste, poput algi ili ameba. Ovaj fenomen može ih staviti u centru pozornosti jer njihova važnost za globalnu ekološku mrežu postaje sve očiglednija.
Benjamin Minch, vodeći autor studije, rekao je: “Otkrijemo da divovski virusi posjeduju gene uključene u stanične funkcije, poput metabolizma ugljika i fotosinteze — što se tradicionalno nalazi samo u staničnim organizmima. Ovo sugerira da divovski virusi igraju veliku ulogu u manipuliranju metabolizmom svojih domaćina tijekom infekcije i utjecaju na morsku biogeokemiju.”
Zaključak
Ova otkrića imaju potencijalnu važnost za javno zdravlje te zdravlje lokalnih ekologija u cjelini. Fitoplankton, na kojem se ovi virusi hrane, često je osnovna razina cijelih okeanskih ekosustava, pa bolje razumijevanje divovskih virusa može pomoći u očuvanju sve nestabilnijih morskih okruženja našeg planeta.
Studija koja je objavljena u časopisu npj Viruses donosi nova saznanja o raznolikosti i funkcionalnom potencijalu divovskih virusa u oceanima, a dodavanje 230 genomskih podataka s proširenim setom fotosintetskih proteina i mnogim drugim metaboličkim genima otvara vrata novim istraživanjima.
