Povećanje temperatura morskih površina i neočekivani pad isparavanja
Uvod
U posljednjih 45 godina, temperature morskih površina su kontinuirano rasle, a prema očekivanjima, to bi trebalo dovesti do povećanja isparavanja i samim time više oborina. Ipak, klimatski stručnjaci primijetili su interesantnu promjenu – od 2008. godine, stope isparavanja u oceanima su počele opadati. Ovaj članak istražuje razloge te promjene i njen potencijalni utjecaj na okoliš i poljoprivredu.
Promjena u obrascima isparavanja
Kao što svi znamo, vrijeme igra ključnu ulogu u isparavanju vode. Tri faktora koja ubrzavaju ovaj proces su:
- Toplina
- Izravna sunčeva svjetlost
- Vjetar
Uobičajena pretpostavka je da bi topliji svijet trebao donijeti više isparavanja i oborina. Dr. Ma Ning s Kineske akademije znanosti smatra da je situacija od 2008. godine nešto drugačija. Kako kaže: “Od tada, dvije trećine svjetskih oceana doživjele su smanjenje isparavanja, što je rezultiralo blagim padom globalnih stopa isparavanja između 2008. i 2017. Ovo se protivi onome što bismo obično očekivali u klimatskim promjenama koji se zagrijavaju.”
Uzroci promjena
Klimatski znanstvenici ranije su raspravljali o mogućem fenomenu poznatom kao “globalno zamračivanje”, gdje bi povećanje oblaka i magle moglo smanjiti izravnu sunčevu svjetlost, a samim time i isparavanje, iako su temperature zraka u porastu. Međutim, dr. Ma i njegovi kolege ne smatraju da je to uzrok ovog fenomena. Oni pozivaju na “smanjenje snage vjetra” kao posljedicu promjena u atmosferskoj cirkulaciji.
“Hirovite promjene brzine vjetra mogu biti povezane s decenijskim varijacijama u klimatskom sustavu Zemlje,” ističe Ma. “Noviji pad isparavanja oceana ne bi trebao automatski značiti slabljenje hidrografskog ciklusa, već može odražavati prirodne klimatske oscilacije.”
Teritorijalna varijacija i dugoročne posljedice
Prema istraživačima, trend opadanja isparavanja nije univerzalan. Korištenjem satelitskih podataka koji su potvrđeni uzorcima iz atmosfere na bojama, istraživači su otkrili da je isparavanje opalo u više od dvije trećine oceana između 60°N i 60°S. Polarne regije nisu uključene u studiju, što bi moglo objasniti kako se podatci uklapaju u izvještaje o jačim valovima na Južnom oceanu.
Za razliku od toga, između 1998. i 2008. godine, isparavanje je gotovo svugdje raslo. Međutim, pad isparavanja od 2008. do 2017. bio je sporiji od prethodnog porasta, a ukupno je od 1988. do 2017. došlo do značajnog povećanja. Nastavi li se taj trend, mogao bi imati značajne, u velikoj mjeri negativne posljedice.
Implikacije za poljoprivredu i klimu
Ponekad protivnici klimatskih mjera korištenje povećanih stopa isparavanja koriste kao argument kako je topliji svijet dobar za nas, jer bi to pratilo povećanje oborina. Iako bi to možda moglo vrijediti za neka mjesta, općenito nikada nije bio realan scenarij. Općeniti obrazac za oborine s povećanjem temperatura je da postaju nepredvidljive. U dugoročnom smislu moglo bi doći do više kiše, ali u većim količinama koje dovode do poplava prekidanih dugim sušnim razdobljima.
U zaključku, ako su Ma i njegovi suradnici u pravu, i trend se nastavi, čak i oni rijetki dijelovi koji bi mogli imati koristi od veće količine kiše mogli bi propustiti tu priliku.
Zaključak
Ova studija, objavljena u časopisu *Geophysical Research Letters*, otvara mnoge važna pitanja o budućnosti klimatskih promjena i njihovim posljedicama na okoliš. Razumijevanje obrazaca isparavanja i njegovih promjena ključno je za predviđanje kako će se naši ekosustavi prilagoditi, a svi moramo biti svjesni ovih promjena i njihovih mogućih utjecaja na našu svakodnevicu.
