Izazovi i opasnosti dubinskog ronjenja u naftnim operacijama
Za izvođenje naftnih i plinskih operacija na moru, potrebno je konstruirati i održavati opremu na ekstremnim dubinama, često dublje od 50 metara. Ronitelji koji dosegnu tako duboke razine moraju pažljivo silaziti i uzlaziti, odvajajući vrijeme za dekompresiju kako bi izbjegli opasnu bolest dekompresije.
Što je bolest dekompresije?
Bolest dekompresije, poznata i kao “bends”, jedan je od najvećih izazova pri ronjenju. Kako ronitelj silazi u dubicu, pritisak oko njega raste zbog težine oceana. Plinovi, poput dušika, ulaze u tijelo dok se tkiva zasićuju, a taj plin se razrješuje u tkivima. Kada se pritisak promijeni, ronitelji se moraju prilagoditi; inače, mogu suočiti ozbiljne posljedice.
Posljedice brze promjene pritiska
Bolest dekompresije nastaje kada se promjena pritiska dogodi previše brzo, uzrokujući stvaranje mjehurića u tkivima i krvi. Ova potencijalno smrtonosna stanja mogu uzrokovati teške bolove, zbunjenost, paralizu, pa čak i smrt. Kada se dijagnosticira, bolest zahtijeva duge boravke u kompresijskim komorama, ovisno o ozbiljnosti.
Rješenja za sigurnije ronjenje
Za velike naftne platforme koje zahtijevaju stalne radove na opremi na dnu mora, pitanje je kako izbjeći dugotrajna čekanja dok se ronitelji prilagođavaju novim pritiscima. Američka mornarica je 1957. godine otkrila radikalno rješenje – jednostavno maintite ronitelje pod ekstremnim pritiskom 24/7.
Projekt Genesis i zasićeno ronjenje
Ova ideja, poznata kao projekt Genesis, označila je početak zasićenog ronjenja, jedne od najopasnijih i najplaćenijih profesija danas. Zasićeno ronjenje uključuje zadržavanje pod pritiskom dovoljno dugo da sva tjelesna tkiva postanu u ravnoteži s inertnim plinovima u smjesi za disanje, bilo helijem ili dušikom. Nakon ulaska u pressurizirane prostorije, ronitelji se prevoze u podvodne stanište putem ronilačkog zvona, gdje provode tjedne pod velikim pritiskom, dišući specijaliziranu smjesu kisika i helija do kraja svojeg radnog perioda.
Život pod morem
Život ovih ronitelja je iscrpljujuć, klaustrofoban i napet. Disanje specijalizirane smjese može izazvati drhtavicu zbog helija, a dugotrajna izloženost ekstremnim uvjetima može uzrokovati razne medicinske komplikacije, uz gotovo stalnu prijetnju smrću. Postoji niz strogih pravila koja se primjenjuju radi smanjenja rizika, od obveznih vremena ronjenja do prisilnog odmora. Kao rezultat tih rizika, zasićeno ronjenje postalo je jedna od najspecijaliziranijih profesija u svijetu, s samo 336 osoba zaposlenih u toj ulozi u SAD-u 2015. godine.
Najsmrtonosnija nesreća u povijesti ronjenja
Iako je zasićeno ronjenje sigurnije nego ikad prije, jedna pogreška može imati smrtonosne posljedice. Najpoznatiji primjer toga je nesreća na platformi Byford Dolphin. To je bila rutinska procedura kada su četiri ronitelja izlazila iz ronilačkog zvona u svoje kompresijske komore 5. studenog 1983. godine. Tijekom operacije, došlo je do fatalne pogreške koja je rezultirala eksplozivnom dekompresijom.
Fatalne posljedice ljudske pogreške
Ronitelji su bili izloženi ekstremnom pritisnom gradientu koji je bio prejak za ljudsko tijelo, što je rezultiralo njihovom trenutnom i nasilnom smrću. Udaranje ronilačkog zvona ubilo je jednog od tenderskih radnika i teško povrijedilo drugog. Smrti ronitelja smatraju se jednim od najstrašnijih događaja u povijesti. Čak je i brzina incidenta sugerirala da su svi umrli trenutno i bezbolno, ali scena koja je ostavljena iza njih bila je užasna.
Zaključak
Nesreća na Byford Dolphin-u bila je snažna opomena o opasnostima zasićenog ronjenja, a rezultirala je formiranjem Sjevernoeuropske alijanse ronitelja, koja se borila za pravdu. Iako je čovjekova pogreška bila uzrok tragedije, kasniji izvještaji otkrili su da je oprema na brodu bila neispravna, što je konačno doveo do odštete obiteljima poginulih.
Na kraju, zasićeno ronjenje ostaje izuzetno opasna ali fascinantna profesija, zahtijevajući visoki stepen stručnosti, obuke i opreza.
