Neolitik Irske: Je li postojala dinastija incestualnih “bog-kraljeva”?
U usporedbi s drevnim Egiptom, Havajima ili Inka Carstvom, neolitik Irske vjerojatno nije bio pod vlašću dinastije poludivova koja bi se vjenčavala s vlastitim rođacima. Ova tvrdnja postavlja se na svjetlo dana nakon otkrića neobičnog slučaja incesta u 5,500 godina starom prolaznom grobnicu, no istraživači sada nude drugačiji pogled na ovu temu.
Otkriće u dolini Boyne
Prolazna grobnica Newgrange, smještena u dolini Boyne, okrug Meath, predstavlja veliku grobnu kompleks koja je do sada otkrila ostatke pet pojedinaca, a mogla bi sadržavati i mnoge druge. Među pronađenim ostacima nalazio se i lubanja muškarca koji je umro između 3340. i 3020. godine prije nove ere (pr. Kr.), a koji potječe ili iz bratsko-sestrinskog ili roditeljskog-kćerinskog odnosa. Ova neobična karakteristika, u kombinaciji s činjenicom da su svi pojedinci zakopani u Newgrange u nekoj mjeri međusobno povezani, potaknula je spekulacije o tome da bi grobnica mogla biti posljednje počivalište nasljedne kraljevske dinastije koja je prakticirala incest.
Nova perspektiva istraživača
Ipak, u novom istraživanju autori sugeriraju da bi ovo moglo biti manje vjerojatno zbog rijetkosti incesta u regiji. “Nema drugih identifikacija incestualnih brakova u neolitiku Irske ili Britanije i čini se da su populacije obiju otoka općenito pokušavale izbjeći inbrediranje,” pišu istraživači. Stoga oni ističu da “dokaz jednog pojedinca nije dovoljan za određivanje je li incest redovito prakticiran unutar zajednice ili njezinog podskupa, je li bio društveno prihvaćen ili je uopće bio otkriven.
Mitovi o “bog-kraljevima” i policentričnosti vlasti
Dodatno, autori navode da popularna priča o incestualnim irskim neoliticima “bog-kraljevima” počiva na neutemeljenim paralelama s drugim drevnim kulturama koje su bile pod vlašću sličnih dinastija. “Specifična tvrdnja da je socijalno odobren incest bio pokazatelj visokog statusa [u Irskoj] temelji se na vrlo ograničenim i zastarjelim usporedbama s drugim društvima gdje je incest bio ograničen na vladarske obitelji – kao što su Egipat, Havaji i druge ‘ složene vojne vojne i rane države’,” ističu u studiji. Samo zato što su te povijesne sfere usvojile oblik božanski licenciranog inbreedinga, ne znači da bismo morali pretpostaviti da je to bio i slučaj u Irskoj.
Preispitivanje grobnice i njenih stanovnika
Na temelju analize grobnice i njenih sadržaja, istraživači primjećuju da su svi interni pojedinci “dalje povezani do petog ili šestog stupnja ili više,” i stoga ne predstavljaju jedinstvenu liniju kraljevske loze. “Ovaj obrazac je najbolje tumačiti ne kao dinastiju – liniju nasljednih vladara – nego kao preoblikovanje društvenih odnosa nakon 3600 [g. pr. Kr.],” dodaju autori. Drugim riječima, velika prolazna grobnica mogla je predstavljati način za stvaranje srodničkih veza kroz zajedničke sahrane, ali nije bila isključiva mrtvačnica rezervirana za članove kraljevske dinastije.
Zaključak
Uzimajući u obzir sve ove dokaze, istraživači zaključuju da “primjer incesta kao udaljenog slučaja predstavlja klimavu osnovu za pridruživanje elitnom identitetu, a kamoli za rekonstrukciju specifične društvene formacije.” Autori studije, poput Neila Carlina sa Sveučilišta u Dublinu, ističu da su narativi koje su ponudili mediji nakon otkrića incestnog pojedinca često bili u suprotnosti s stvarnim znanstvenim spoznajama. “Medijski iskaz o incestualnoj vladajućoj eliti u Irskoj iz kamenog doba nije se uklapao u naše razumijevanje društva u to vrijeme i nije se dobro slagao s dokazima,” zaključuje Carlin.
Ova studija, objavljena u časopisu Antiquity, pokazuje koliko je važno temeljito preispitivanje povijesnih narativa i otkrića, kako bismo došli do točnijih i realnijih predstava o našim precima.
