Zagonetke o pokopavanju: Neandertalci i moderni ljudi
Prema novoj studiji, neandertalci i moderni ljudi počeli su pokapati svoje mrtve približno u isto vrijeme i na sličnim mjestima. Ovo zanimljivo otkriće bača svjetlo na to zašto su ove dvije skupine odjednom odlučile započeti s pokopavanjem tijela. Istraživači sugeriraju da su pokopi mogli djelovati kao sredstvo za označavanje teritorija, osobito dok je konkurencija između različitih vrsta hominina bila sve intenzivnija.
Podaci o starim pokopima
Analizom podataka iz 17 drevnih ljudskih pokopališta širom Zapadne Azije, autori studije zaključuju da su pogrebni običaji vjerojatno nastali u regiji Levanta prije otprilike 120,000 godina, prije nego što su se proširili u Europu i Afriku. Na primjer, najstariji pokopi Homo sapiensa pronađeni su u špiljama Qafzeh i Skhul u Izraelu, dok najstariji neandertalski primjer dolazi iz špilje Tabun u istoj zemlji. Ostala važna mjesta pokopa u regiji uključuju poznatu špilju Shanidar u Iraku, gdje je otkriveno nekoliko neandertalnih kostura starih oko 100,000 godina.
Iznenađujući aspekti pokopavanja
Ono što je posebno iznenađujuće jest da se nijedna vrsta nije prilagodila ovoj praksi u svojim domovinama. Moderni ljudi, primjerice, potekli su iz Afrike, no najstariji poznati pokop na kontinentu – koji pripada djetetu u Keniji – datira tek do 78,000 godina. S druge strane, neandertalci potječu iz Europe, ali nijedno od njihovih pokopnih mjesta u toj regiji nije ništa starije od levantskih kostura.
Autori studije stoga zaključuju da je “običaj ljudskih pokopa vjerojatno izumljen u Levantu, odakle se širio prema neandertalcima u Europi.” Oni također napominju da je koncentracija pokopa iz srednjeg paleolitika daleko veća u Levantu nego bilo gdje drugdje u svijetu, što je važan detalj koji pomaže razumjeti kako i zašto su ti pogrebni običaji nastali.
Migracije i interakcije
Tijekom posljednjeg interglacijalnog razdoblja, moderni ljudi iz Afrike i neandertalci iz Europe migrirali su u Levant, koji je postao važna raskrižja gdje su više homininskih skupina mogle komunicirati. Prema istraživačima, ove dvije vrste su vjerojatno “istraživale iste geografske niše, koristile slične resurse i možda čak [su] nastanjivale iste špilje” u toj relativno maloj regiji.
Autori stoga “hipotetiziraju da je rastuća učestalost pokopa ovih dviju populacija u Zapadnoj Aziji povezana s intenzivnom konkurencijom za resurse i prostor koja je rezultat dolaska ovih populacija.” Drugim riječima, kada je jedna vrsta počela pokapati svoje mrtve, druga je možda pratila isti put kao sredstvo za pripisivanje vlasništva nad zemljom.
Karakteristike pokopa
Gledajući karakteristike pokopa Homo sapiensa i neandertalaca, istraživači otkrivaju da su obje grupe pokapale ljude svih dobnih skupina, sugerirajući da su odavali počast preminulima bez obzira na to jesu li bili dojenčad, adolescenti ili odrasli. Obje vrste također su redovito stavljale grobne predmete u obliku ostataka životinja uz svoje voljene preminule.
No, zabilježeno je nekoliko uočljivih razlika između pokopa neandertalaca i Homo sapiensa. Autori navode da su “Neandertalci većinom pokapali svoje mrtve unutar špilje, bilo u centru špilje ili blizu zidova,” dok su moderni ljudi “pokapali svoje mrtve izvan špilje – na terasi špilje ili u obližnjem skloništu.”
Također, dok su Homo sapiensi uvijek polagali tijela na leđa u “savijenom položaju”, neandertalci su pokapali mrtve u raznim pozama. Ovaj potonji grup se izdvaja i po korištenju vapnenačkih kamenčića postavljenih uz glavu pokojnika “kao da su služili kao naslon”.
Završne misli
Ova studija, objavljena u časopisu L’Anthropologie, ne samo da pomaže u razjašnjavanju pregleda pogrebnih običaja neandertalaca i Homo sapiensa, već i otvara vrata novim pitanjima o njihovoj međusobnoj interakciji i razvijenom kulturološkom ponašanju. Kako otkriće vezano uz pokopavanje oblikuje naše razumijevanje ljudske evolucije, postavlja se pitanje što nam to još može otkriti o našim drevnim precima.
