Najkompletniji neandertalski otisak prsta ikad otkriven
U uzbudljivom otkriću, znanstvenici su pronašli najkompletniji neandertalski otisak prsta koji sugerira da je naš prethistorijski rođak mogao biti umjetnik. Ovaj otisak, pronađen u skloništu San Lázaro u srednjoj Španiji, ostavljen je dok je slikao lice na kamenčiću koristeći crvenu oker boju. Ovo otkriće donosi novu perspektivu o kognitivnim sposobnostima neandertalaca, implicirajući da su dijelili našu sklonost da u neživim objektima prepoznajemo lica – fenomen poznat kao pareidolija.
Važnost otkrića
U istraživanju se navodi da bi ovaj objekt mogao dodatno rasvetliti kapacitet neandertalaca za apstrakciju, sugerirajući da bi mogao predstavljati jedno od najranijih ljudskih simbolizacija lica u pretistoriji. Pronađen u sloju sedimenta starom oko 43,000 godina, kamenčić se povezuje s skupinom alata koje su koristili neandertalci, a odložen je mnogo prije nego što su moderni ljudi stigli na ovo područje iberskog poluotoka.
Jedinstvenost i značaj otiska
Prethodno je otkriven djelomični neandertalski otisak prsta u drevnoj smoli na lokalitetu u Königsaueu, Njemačka, ali novi artefakt se izdvaja po svojoj potpunosti i evidentnoj namjeri. Kako istraživači ističu, “okrugli otisak ne izgleda kao bezoblična dodatak ili pukim mrlja. Umjesto toga, sadrži otisak prsta koji implicira da je pigment primijenjen specifično vrhom prsta umočenog u pigment.”
Načini korištenja kamenčića
- Kamen je doveden u sklonište iz obližnje rijeke Eresma.
- Nema znakova korištenja kao alata, što sugerira da se smatrala neutilitarnim predmetom s simboličnom vrijednošću.
- Crvena točka, naslikana prstom, kombinira se s nizom prirodnih udubljenja na kamenčiću, tvoreći sliku koja “može nalikovati ljudskom licu”, sa očima, ustima i nosom.
Pareidolia i neandertalci
Pareidolia, općenito, odnosi se na psihološki proces kojim ljudski um prirodno prepoznaje poznate uzorke u svakodnevnim objektima. Konkretnije, fenomenu pareidolije lica pripisuje se naša tendencija da prepoznajemo ljudska lica svaki put kada ugledamo nekoliko mrlja ili linija raspoređenih poput očiju i usta. Istraživači postavljaju pitanje: “Odgovara li predmet pod istragom fenomenu pareidolije lica? Je li to predstava lica? Ima osnova za sumnju.”
Završne misli
Dok istraživači ne donose konačne zaključke o prirodi crvene točke ili namjerama njenog praistorijskog stvoritelja, zaključuju da se “ne može isključiti mogućnost da su i Homo sapiens i Homo neanderthalensis posjedovali slične sposobnosti za interpretaciju pareidolije lica.” Ovo otkriće, objavljeno u časopisu Archaeological and Anthropological Sciences, otvara nove horizonte u razumijevanju mentalnih kapaciteta naših prethodnika.
Razumijevanje ovih drevnih artefakata duboko je povezano s našom ljudskom prirodom, ističući kako su se naši preci možda koristili umjetnošću kao oblikom izražavanja mnogo prije nego što smo to možda mogli zamisliti.
